Zaštita na radu za praktikante: obveze poslodavca prije početka prakse

Prvog jutra praktikantu se pokažu garderoba i osoba kojoj se može obratiti ako nešto ne zna. Zatim dobije radnu odjeću, stane uz iskusnijeg kolegu i, barem prema planu, samo promatra. Do ručka već pridržava materijal, prenosi alat ili pokušava samostalno napraviti „onaj jednostavan dio posla”.

Upravo se u tom prijelazu iz promatranja u rad najčešće vidi je li praksa doista organizirana. Praktikant nije posjetitelj, a rečenica da je „stalno uz mentora” ne zamjenjuje procjenu rizika, jasne zadatke, upute i nadzor. Zaštita na radu za praktikante počinje prije njihova dolaska: određivanjem pravne osnove prakse, poslova koje smiju obavljati i uvjeta pod kojima će ih učiti.

Prvo razjasnite koga zapravo primate na praksu

U svakodnevnom govoru praktikant može biti srednjoškolac na učenju temeljenom na radu, student na stručnoj praksi, naučnik ili netko tko je došao „nešto naučiti” bez jasno uređena odnosa. Za zaštitu na radu to nisu iste situacije.

Zakon o zaštiti na radu učenika i studenta na praksi prepoznaje kao osobu na radu. Sigurnost se zato ne može zanemariti samo zato što nisu zaposleni ugovorom o radu. Način osposobljavanja, dokumentacija i podjela obveza ipak ovise o njihovu statusu i programu prakse.

Prije dogovora o prvom danu zato treba imati jasan odgovor na četiri pitanja:

• na kojoj osnovi osoba dolazi i tko je druga ugovorna strana;
• koji su ishodi učenja i konkretni poslovi predviđeni programom;
• je li osoba maloljetna te postoje li zabrane ili dodatna ograničenja;
• tko osigurava pojedine dokumente, osposobljavanje, zdravstvene provjere i osiguranje za slučaj ozljede na radu.

Ako ta pitanja ostanu za prvi radni dan, mentor će ih rješavati u hodu, a granica između pokazivanja i dopuštanja rada lako će se pomaknuti bez svjesne odluke. Zaštita na radu za praktikante tada ovisi o improvizaciji.

Zaštita na radu za praktikante počinje procjenom stvarnih zadataka

Procjena rizika mora obuhvaćati poslove i uvjete u kojima će osoba stvarno učiti i raditi. Naziv zanimanja nije dovoljan. Dva praktikanta u istoj radionici mogu biti izložena različitim rizicima ako jedan mjeri i bilježi, a drugi reže, buši ili rukuje kemikalijama.

Krenite od zadatka, a ne od opće oznake „praksa”. Za svaki planirani zadatak provjerite:

• gdje se izvodi i tko će biti prisutan;
• koja se radna oprema, alat, kemikalije ili materijali koriste;
• koje znanje, dob, zdravstvena sposobnost ili druga svojstva posao traži;
• treba li osobna zaštitna oprema i odgovara li konkretnoj osobi;
• smije li praktikant zadatak izvoditi samostalno, samo uz neposredni nadzor ili ga uopće ne smije izvoditi.

Ako planirani posao nije pokriven procjenom rizika ili postojeća procjena ne opisuje stvarne uvjete, prvo treba urediti tu osnovu. Zaštita na radu za praktikante ne može se kvalitetno organizirati prema općenitom opisu radnog mjesta koji nema veze s onime što će praktikant raditi.

Osposobljavanje nije isto što i kratko upoznavanje s prostorom

Obilazak pogona i potpis na listi nisu dokaz da osoba zna sigurno obaviti zadatak. Uputa treba biti vezana uz konkretan posao: kako se rad priprema, što se provjerava prije uključivanja opreme, koju zaštitnu opremu treba koristiti, kada se rad prekida i kome se prijavljuje kvar.

Za radnike Zakon propisuje osposobljavanje prije početka rada i zabranu samostalnog rada prije osposobljenosti. Pravilnik iz 2021. ipak izdvaja naučnike i učenike na praksi čije je osposobljavanje uređeno posebnim propisom. Zato zaštita na radu za praktikante ne bi trebala početi automatskim izdavanjem istog obrasca svakoj osobi.

Kod učenika u strukovnom obrazovanju škola i poslodavac imaju povezane uloge. Propisi predviđaju da škola osigura ishode iz osnova zaštite na radu prije početka učenja temeljenog na radu kada nisu već ugrađeni u kurikul. Poslodavac mora osigurati mentora, sigurno okruženje i provedbu mjera. Potvrda da je učenik prošao osnove nije dozvola da bez dodatne upute koristi bilo koji stroj.

Kod studenta treba provjeriti program, ugovor i dokumente koje visoko učilište izdaje. Sama etiketa „studentska praksa” ne uklanja potrebu da osobu upoznate s rizicima i sigurnim načinom rada primjerenim njezinim poslovima. I u tom slučaju zaštita na radu za praktikante mora pratiti stvaran zadatak.

Nadzor mora postojati u stvarnom rasporedu rada

Mentor nije ime uneseno u ugovor. To je osoba koja zna posao, razumije granice programa i može zaustaviti nesiguran postupak. Ako istodobno nadzire više početnika na različitim lokacijama, nadzor možda postoji formalno, ali ne i ondje gdje je potreban.

Zaštita na radu za praktikante zato traži unaprijed određenu razinu samostalnosti. Dobar plan razlikuje:

• aktivnosti koje praktikant smije samo promatrati;
• aktivnosti koje izvodi uz neposredni nadzor;
• aktivnosti koje nakon provjere znanja može izvoditi u dogovorenom opsegu;
• poslove koji su zabranjeni zbog dobi, uvjeta rada, programa ili nedostatka potrebne osposobljenosti i sposobnosti.

Poseban oprez potreban je kada je praktikant maloljetan. Zakon propisuje da maloljetnik ne smije obavljati poslove s posebnim uvjetima rada, osim usko određene iznimke za osobu koja je završila odgovarajuće strukovno obrazovanje i ispunjava ostale uvjete. Dodatno su ograničeni poslovi iznad njegovih sposobnosti ili s određenim opasnostima i štetnostima. Manjak iskustva razlog je da granice budu jasnije, a ne šire.

Koje dokumente poslodavac treba pripremiti?

Ne postoji univerzalna „mapa za praktikanta” za svaki oblik prakse. Poslodavac ipak mora povezati ugovoreni program sa svojim sustavom zaštite na radu.

U praksi to obično znači provjeriti i pripremiti:

• ugovor ili drugi akt koji uređuje praksu, program i trajanje;
• popis konkretnih poslova i aktivnosti koje će praktikant obavljati;
• relevantni dio procjene rizika i mjere koje iz njega proizlaze;
• dokaz o osposobljavanju ili ostvarenim ishodima iz zaštite na radu kada je primjenjiv, uz evidenciju dodatnih uputa kod poslodavca;
• odluku ili jasan raspored mentora i zamjene kada mentor nije prisutan;
• pisane upute za radnu opremu, kemikalije i sigurne radne postupke;
• evidenciju izdane osobne zaštitne opreme, ako je potrebna;
• dokaz o zdravstvenim uvjetima ili pregled, ali samo kada to proizlazi iz konkretnog posla, dobi i primjenjivih propisa;
• plan upoznavanja s evakuacijom, požarom, prvom pomoći i prijavom opasnosti ili ozljede;
• potvrdu da je uređeno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Kod redovitih učenika i studenata na praktičnoj nastavi ili stručnoj praksi HZZO navodi da prijavu na osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti putem Tiskanice 5 podnosi obrazovna ustanova. Poslodavac ne treba pretpostaviti da je prijava riješena, nego to prije početka treba provjeriti sa školom ili fakultetom.

Jednako vrijedi za liječnički pregled. Nije svaki praktikant kandidat za isti pregled, ali se zdravstvena sposobnost ne smije pretpostaviti ako posao postavlja posebne zahtjeve. Zaštita na radu za praktikante ovdje traži provjeru konkretnog posla, dobi i primjenjivih propisa te, po potrebi, savjet obrazovne ustanove i medicine rada.

Prvi dan prakse treba potvrditi plan, a ne tek ga stvarati

Zaštita na radu za praktikante vidi se u malim stvarima. Praktikant zna tko mu je mentor, zaštitne cipele odgovaraju mu veličinom i ne mora nagađati smije li maknuti zaštitnu napravu. Zna da može prekinuti rad ako primijeti kvar ili postupak koji nije razumio.

Prvoga dana treba pokazati dopuštene zone kretanja, izlaze, prvu pomoć i mjesto okupljanja; objasniti prijavu opasnosti; demonstrirati siguran postupak; provjeriti razumijevanje; te jasno reći što osoba još ne smije raditi. Kod promjene posla, opreme ili mjesta rada upute i nadzor treba prilagoditi novom riziku.

Nakon nekoliko dana treba provjeriti odstupa li stvarni rad od dogovorenog. Ako je praktikant počeo obavljati neplanirane zadatke, plan treba korigirati prije nastavka rada.

Praktikant je osoba koja uči, ali i osoba izložena riziku

Praksa se često oslanja na dobru namjeru: praktikant će biti uz iskusnog kolegu i pitat će ako ne zna. To može biti točno, ali nije sustav zaštite na radu.

Zaštita na radu za praktikante počinje jasnim statusom i programom, nastavlja se procjenom konkretnih poslova, odgovarajućim osposobljavanjem i uputama te završava nadzorom koji postoji i kada posao postane užurban. Dokumenti pritom nisu nevažni. Njihova je vrijednost u tome da unaprijed razjasne tko što mora učiniti i spriječe da se granice prakse određuju tek pokraj uključenog stroja.

Praktikant je kod poslodavca kako bi stekao iskustvo. Poslodavac mu ne može unaprijed dati iskustvo, ali mu može osigurati da ga ne stječe metodom pokušaja i pogreške ondje gdje pogreška može završiti ozljedom.

Izvori i urednička napomena

• Zakon o zaštiti na radu, osobito članci 3., 27., 28., 32., 36. i 38.
• Ministarstvo rada: Obveze poslodavca prema učenicima na praksi
• Pravilnik o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu, osobito članak 3.
• Zakon o strukovnom obrazovanju i izmjene iz 2022.
• Pravilnik o načinu organiziranja, izvođenju i praćenju nastave u strukovnim školama – izmjene iz 2024.
• Pravilnik o poslovima na kojima se ne smije zaposliti maloljetnik
• HZZO: Najčešći upiti o osiguranju učenika i studenata

Urednička napomena: Izraz „praktikant” u članku koristi se kao zajednički, svakodnevni naziv, ali nije jedinstven pravni status. Prije primjene treba utvrditi radi li se o učeniku na učenju temeljenom na radu, studentu na stručnoj praksi, naučniku ili osobi koja rad obavlja po drugoj osnovi. Posebni obrazovni program, dob osobe, vrsta poslova i ugovor mogu mijenjati potrebnu dokumentaciju i način osposobljavanja. Članak daje pregled za pripremu poslodavca, a ne zamjenjuje provjeru konkretnog slučaja.