Anparo logo

Zaštita na radu postojala je na papiru. Sudu to nije bilo dovoljno

Sadržaj

zaštita na radu

Zaštita na radu postojala je na papiru. Sudu to nije bilo dovoljno

Vrijeme čitanja: min

Radnici su bili osposobljeni za rad na siguran način. Poslodavac je imao stručnjaka i ovlaštenika za zaštitu na radu. Radni stroj bio je pregledan, na njemu su se nalazile upute i upozorenje, a radnicima je bila dodijeljena osobna zaštitna oprema.

Sustav je naizgled bio postavljen kako treba. Ipak, dogodila se teška ozljeda, a sud je utvrdio odgovornost poslodavca.

Pravomoćna presuda Županijskog suda u Rijeci pokazuje zašto zaštita na radu ne završava osposobljavanjem, zapisnikom ili imenovanjem odgovorne osobe. Sud je promatrao i stvarni radni proces: kako je zadatak obavljan, tko ga je nadzirao i je li nesiguran rad zaustavljen.

Što se dogodilo u ovom slučaju?

Županijski sud u Rijeci odlučivao je o žalbi poslodavca u postupku u kojem je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tražio naknadu štete povezane s pravima priznatima teško ozlijeđenom radniku. Sud je 6. studenoga 2024. odbio žalbu poslodavca.

Prema činjeničnom opisu iz presude, radnik je čistio podest dok je radni stroj bio uključen i dok je drugi radnik sjedio za upravljačem. Nakon čišćenja ostao je u manipulativnom prostoru stroja. Rukovatelj je zatim stroj, umjesto unatrag, pokrenuo unaprijed i korpom teško ozlijedio kolegu.

Posljedice su bile vrlo ozbiljne. Ozlijeđenom radniku priznato je tjelesno oštećenje od 90 posto, a poslije i invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

Rukovatelj strojem nije bio samo kolega ozlijeđenog radnika. Bio je njegov nadređeni, poslovođa i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu.

Zaštita na radu bila je dokumentirana

Poslodavac je u žalbi isticao da je proveo propisane mjere i da su radnici svjesno postupali protivno pravilima. Sud je utvrdio da su oba sudionika bila osposobljena za rad na siguran način i za rukovanje odgovarajućom radnom opremom. Jedan od njih bio je osposobljen i za poslove ovlaštenika.

U postupku je također utvrđeno da je poslodavac:

  • zaposlio stručnjaka zaštite na radu
  • imenovao ovlaštenike za zaštitu na radu
  • osposobio radnike za siguran rad
  • radnicima dodijelio osobnu zaštitnu opremu
  • imao zapisnik i uvjerenje o ispitivanju radnog stroja
  • na stroju postavio upute i upozorenje o sigurnoj udaljenosti
  • osigurao potreban broj osoba za pružanje prve pomoći.

Svaki je od tih koraka važan. Međutim, zaštita na radu mora biti djelotvorna i tijekom konkretnog radnog postupka, a ne samo dokaziva pregledom evidencije.

Što je formalno postojalo Što se događalo u praksi Zašto je to bilo važno sudu
Osposobljavanje radnika Podest se čistio dok je stroj bio uključen Osposobljenost nije spriječila ustaljeni nesiguran postupak
Upute i upozorenje na stroju Radnik je ostao u manipulativnom prostoru Upozorenje nije bilo praćeno učinkovitim nadzorom
Imenovani ovlaštenik Ovlaštenik je znao kako se posao obavlja i nije ga zaustavio Propust ovlaštenika sud je povezao s odgovornošću poslodavca
Pregledana radna oprema Nakon ozljeđivanja nije proveden potreban izvanredni pregled Redovni pregled ne pokriva automatski promjene i iznimne događaje
Stručnjak zaštite na radu Referent je znao za uobičajeni način rada i mogućnost nezgode Poznati rizik nije uklonjen iz stvarnog procesa rada

Zašto zaštita na radu na papiru nije bila dovoljna?

Središte presude nije tvrdnja da poslodavac nije imao ništa uređeno. Naprotiv, sud je prihvatio da je niz organizacijskih i formalnih mjera bio proveden. Problem je pronašao u kontroli svakodnevnog rada.

Nesiguran postupak postao je uobičajen

Ozlijeđeni radnik izjavio je da mu nitko nije precizno objasnio gdje treba stajati pri čišćenju podesta u odnosu na radni stroj. Znao je da se ne smije nalaziti u blizini stroja dok radi, ali nije smatrao da se nalazi u opasnom području jer je očekivao da će se stroj kretati unatrag.

Sud je uzeo u obzir da se posao uobičajeno obavljao na opisani način. Referent je znao za takvu praksu i mogućnost nezgode.

Tu se vidi razlika između propisanog i stvarnog radnog postupka. Ako se radnici svakodnevno koriste prečacem koji odstupa od uputa, zaštita na radu više ne može počivati na pretpostavci da će potpisano osposobljavanje samo po sebi spriječiti nezgodu.

Ovlaštenik nije zaustavio nesiguran rad

Zakon o zaštiti na radu predviđa da ovlaštenik nadzire rade li radnici u skladu s pravilima i uputama te da zabrani rad ako se obavlja protivno tim pravilima. U ovom slučaju ovlaštenik je ujedno neposredno sudjelovao u radnoj operaciji.

Prema zaključku suda, morao se pobrinuti da se čišćenje obavi sigurno. Nije smio upravljati strojem dok se drugi radnik nije udaljio iz manipulativnog prostora, a ako se radnik nije sam udaljio, morao ga je upozoriti i zaustaviti nastavak rada.

Ovlaštenik nije samo ime na odluci o ovlaštenju. Njegova uloga mora biti vidljiva u nadzoru i zaustavljanju rada kada uvjeti nisu sigurni.

Odgovornost se ne može jednostavno prenijeti

Članak 19. Zakona o zaštiti na radu propisuje da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije i svim radnim postupcima.

Ta odgovornost postoji neovisno o tome je li poslodavac zaposlio stručnjaka ili poslove ugovorio s ovlaštenom osobom. Prenošenje ovlaštenja također ne oslobađa poslodavca odgovornosti.

Sud je zato propust ovlaštenika promatrao kao propust poslodavca u provođenju mjera. Zaštita na radu nije izdvojena administrativna funkcija koju je moguće potpuno prepustiti drugome. Stručnjak i ovlaštenik imaju važne zadatke, ali poslodavac ostaje odgovoran za sustav, organizaciju i nadzor.

Je li ponašanje radnika oslobodilo poslodavca?

Poslodavac je tvrdio da su radnici bili upoznati s pravilima i da su postupali grubom nepažnjom.

Zakon doista predviđa mogućnost oslobađanja ili umanjenja odgovornosti ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, pod uvjetom da poslodavac na takvo postupanje nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti.

U ovom predmetu sud nije prihvatio da su ispunjeni takvi uvjeti. Nesiguran način rada bio je uobičajen, nadređene osobe za njega su znale, a ovlaštenik ga nije zabranio. To znači da događaj nije bio potpuno nepredvidiva individualna radnja na koju poslodavac nije mogao utjecati.

Radnik se mora pridržavati pravila, pravilno koristiti opremu i upozoriti na neposredan rizik. Njegove obveze ipak ne ukidaju obvezu poslodavca da organizira siguran postupak, nadzire njegovu primjenu i reagira na poznata odstupanja.

Što presuda govori o pregledima radne opreme?

U predmetu se otvorilo i pitanje stanja radnog stroja. Redovni pregled bio je proveden, ali nakon ozljeđivanja radnika nije obavljen izvanredni pregled.

Sud se pozvao na obvezu pregleda radne opreme u iznimnim okolnostima te zaključio da se, bez takvog pregleda, nije mogla potvrditi njezina ispravnost u smislu propisa.

Važna je ipak nijansa: sud nije zaključio da je eventualna neispravnost stroja uzrokovala konkretnu ozljedu. Neposredni događaj povezan je s pogrešnim pokretanjem stroja i radnikom koji se nalazio u njegovu manipulativnom prostoru.

Pravilnik o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme traži posebne preglede kada nastupe iznimne okolnosti koje bi mogle ugroziti sigurnost opreme, primjerice nezgoda.

Način i okolnosti pregleda dodatno uređuje Pravilnik o pregledu i ispitivanju radne opreme, uz izmjene iz NN 120/2022.

Za poslodavca je praktična poruka jednostavna: redovni zapisnik nije trajna potvrda da je svaka buduća situacija sigurna. Nakon nezgode, oštećenja, preinake ili druge iznimne okolnosti potrebno je odmah procijeniti treba li opremu isključiti i provesti poseban pregled prije ponovne uporabe.

Kako provjeriti funkcionira li zaštita na radu i izvan dokumentacije?

Ova presuda može poslužiti kao praktična kontrolna lista. Poslodavac i stručnjak zaštite na radu trebali bi povremeno promatrati stvarno izvođenje poslova, posebno onih s radnom opremom i manipulativnim prostorima.

Korisno je postaviti sljedeća pitanja:

  1. Obavljaju li radnici zadatak onako kako je opisan u procjeni rizika i uputama?
  2. Postoje li „brži” ili „uobičajeni” načini rada koji odstupaju od sigurnog postupka?
  3. Znaju li radnici gdje počinje opasno ili manipulativno područje stroja?
  4. Imaju li ovlaštenici stvarnu mogućnost i podršku da zaustave nesiguran rad?
  5. Bilježe li se odstupanja, nezgode i situacije koje su zamalo završile ozljedom?
  6. Mijenjaju li se upute i osposobljavanje kada se u praksi uoči nejasnoća?
  7. Provodi li se nakon nezgode procjena potrebe za posebnim pregledom opreme?

Cilj nije tražiti krivca pri svakom odstupanju, nego otkriti zašto se ono ponavlja. Možda je postupak nepraktičan, uputa nejasna, rok nerealan ili ovlaštenik nema dovoljno autoriteta.

Rješavanjem tih uzroka zaštita na radu pretvara se iz dokumentacije u stvarnu prevenciju.

Sigurnost se vidi u načinu rada

Presuda Županijskog suda u Rijeci ne govori da osposobljavanje, pregledi, upozorenja i imenovanja nisu važni. Govori da nisu dovoljni ako se stvarni posao obavlja drukčije, a poznata odstupanja ostaju bez reakcije.

Zaštita na radu mora biti prisutna u svakom radnom postupku: u jasnoj podjeli odgovornosti, razumljivoj uputi, sigurnoj udaljenosti, pravodobnom zaustavljanju stroja i odluci ovlaštenika da prekine rad kada postoji rizik.

Najveći problem nastaje kada nesiguran postupak više nitko ne doživljava kao odstupanje jer je postao svakodnevica. Tada dokumentacija može izgledati uredno, ali sustav više ne obavlja svoju osnovnu svrhu – spriječiti ozljedu i sačuvati zdravlje radnika.

Zato je korisno redovito izaći iz ureda i pogledati kako se posao doista obavlja. U zaštiti na radu ono što se događa između dva pregleda često je važnije od samog datuma na zapisniku.

Izvori

Podijelite na društvenim mrežama:

Vezani članci

Anparo je član:
Sufinancirano od EU:
Design & Development: Plavi Pixel 2025.