‎Koje su osnovne odgovornosti poslodavaca kada je riječ o radu na daljinu?‎

‎Na europskoj razini rad na daljinu reguliran je ‎‎okvirnom direktivom‎‎ i drugim direktivama koje se odnose na radne uvjete (kao što je ‎‎Direktiva o radnom vremenu‎‎) i sigurnost i zdravlje na radu. Međutim, unatoč tome, u EU-u ne postoji jedinstven, konkretan zakonodavni akt koji se izravno odnosi na rad na daljinu. Umjesto toga, ona se na nacionalnoj razini uređuje zakonskim zakonodavstvom, socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem., navodi se na healthy-workplaces.eu.

‎Međutim, u središtu europskog pristupa radu na daljinu nalazi se ‎‎Okvirni sporazum EU-a o radu na daljinu‎‎, autonomni sporazum između socijalnih partnera sklopljen 2002. Dokumentom se daje definicija rada na daljinu kao “oblika organizacije i/ili obavljanja posla, korištenjem informacijske tehnologije, u kontekstu ugovora/odnosa o radu, gdje se rad, koji bi se također mogao obavljati u prostorijama poslodavca, redovito obavlja izvan tih prostorija”. Osim toga, nudi jasan, iako općenit pregled odgovornosti poslodavaca prije pandemije prema osoblju koje radi na daljinu.‎

‎Te odgovornosti uključuju osiguravanje da radnik na daljinu ima ista prava kao i radnici na licu mjesta, istodobno uzimajući u obzir posebnosti rada na daljinu. Ističe se i činjenica da je poslodavac odgovoran za sigurnost i zdravlje radnika na daljinu na radu, posebno kada je riječ o uvjetima rada i korištenju alata kao što su VDU-ovi.

U sporazumu je jasno da radnici na daljinu imaju pravo zatražiti inspekcijske posjete kako bi osigurali da je njihov radni prostor primjeren svrsi i ergonomski. Njome se utvrđuju i osnovna pravila o aspektima kao što su organizacija rada, osposobljavanje, privatnost podataka i oprema.‎

‎Kako su se pravne odgovornosti poslodavca nedavno promijenile?‎

‎Iako se razgovor oko prava na rad od kuće već niz godina ubrzava, a zemlje poput Francuske, primjerice, uvode ‎‎zakonsko pravo na isključenje‎‎ u 2016., nove okolnosti nakon pandemije covida-19 i posljedičnog vala rada na daljinu dovode do revizije i pooštravanja propisa o radu na daljinu. Do ožujka 2021‎‎. pet zemalja‎‎ provelo je zakonske izmjene (Italija, Luksemburg, Latvija, Slovačka i Španjolska), a mnoge druge preispitivale su svoje nacionalno zakonodavstvo na tu temu, uključujući Austriju, Belgiju, Cipar, Hrvatsku, Mađarsku, Irsku, Njemačku, Maltu, Poljsku, Portugal i Sloveniju. U Nizozemskoj se ‎‎Zakon o fleksibilnom radu‎‎ ocjenjivao zakonom te je stoga u tom preispitivanju uzeta u obzir i izmjene uredbe o radu na daljinu koje su dovele do okolnosti pandemije, pojašnjavaju na healthy-workplaces.eu

‎Te dogovorene ili predložene izmjene nacionalnih propisa o radu na daljinu mogu se svrstati u četiri glavne kategorije:‎

• • ‎pravna definicija onoga što obuhvaća rad na daljinu‎
  • ‎pravo na rad na daljinu (uključujući trajanje i učestalost rada na daljinu)‎

• ‎pravo na isključenje tijekom razdoblja odmora i sposobnost osiguravanja zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života tijekom rada na daljinu‎
• ‎posebne odredbe o sigurnosti i zdravlju na radu, uključujući odgovornost poslodavca da osigura ergonomsku stanicu za rad na daljinu i pomaže u sprečavanju razvoja ili pogoršanja mišićno-koštanog poremećaja (MSD)‎

‎Osim tih kategorija, izmjene nacionalnog zakonodavstva razlikuju se od zemlje do zemlje. U Španjolskoj je, ‎‎primjerice, Zakon o kraljevskoj uredbi 28/202029‎‎ ojačao pravo zaposlenika na isključivanje i ojačao prava radnika kada je riječ o ergonomskim, ‎‎psihosocijalnim‎‎ i ‎‎organizacijskim‎‎ aspektima rada na daljinu. Španjolski poslodavci sada su obvezni provesti ‎‎procjenu rizika‎‎ radnog prostora radnika na daljinu i osigurati da nema nikakvih rizika koji bi mogli uzrokovati ili pogoršati MSD.‎

Pixabay

‎Irska je ‎‎u siječnju 2021. objavila svoju Nacionalnu strategiju rada na daljinu‎‎, ‎‎koja je, osim što propisuje da bi rad kod kuće i na daljinu trebao biti norma za 20 posto zaposlenosti u javnom sektoru i naglašavajući pravo na isključenje, također se obvezala na ulaganje u infrastrukturu za rad na daljinu, kao što su radna središta na daljinu i pružanje širokopojasnog pristupa velikim brzinama.‎

‎Slovačka vlada razvila je izmjenu ‎‎Zakona o radu 31‎‎ kako bi uspostavila novi skup prava i obveza zaposlenika i poslodavca. To znači da dogovor o radu na daljinu zahtijeva uzajamni dogovor i pravilan obrazac. Poslodavci su također dužni nadoknaditi zaposleniku povećane troškove povezane s, primjerice, korištenjem vlastite opreme tijekom rada na daljinu.‎

‎Zanimljivo je da pandemija nije potaknula regulatorne promjene ni u jednoj nordijskoj zemlji. Prije pandemije, većina tih zemalja provela je politike rada na daljinu koje se temelje na samoregulaciji i povjerenju između zaposlenika i poslodavca, koje su bile učinkovite tijekom covida-19 i stoga ne zahtijevaju nikakve promjene.‎

‎Iako propisi o radu na daljinu diljem Europe imaju brojne zajedničke značajke kao što su pravo zaposlenika na rad na daljinu na siguran i zdrav način te njihovo pravo na isključivanje na kraju radnog dana, poduzeća bi se trebala ‎‎savjetovati s propisima o radu na daljinu u vlastitoj zemlji‎‎ radi konkretnijih nacionalnih smjernica.