Rak povezan s radom i dalje je jedan od najozbiljnijih, ali i najviše podcijenjenih problema u području zaštite na radu. Najnoviji podaci pokazuju da je gotovo 47 milijuna radnika u Europskoj uniji bilo izloženo barem jednom kancerogenom čimbeniku tijekom samo jednog radnog tjedna. Riječ je o rezultatima opsežnog istraživanja koje je provela European Agency for Safety and Health at Work, a koji jasno ukazuju na velike praznine u prevenciji profesionalnih bolesti.

Ovi podaci ne govore o rijetkim ili ekstremnim situacijama, nego o svakodnevnim uvjetima rada u različitim sektorima. Upravo zato izloženost kancerogenim tvarima na radnom mjestu mora biti jedna od ključnih tema sustava zaštite na radu i upravljanja rizicima.

Najčešći kancerogeni rizici na radnom mjestu

Istraživanje obuhvaća gotovo 100 milijuna radnika i analizira vjerojatnu izloženost 24 poznata kancerogena čimbenika. Među najčešćima su solarno ultraljubičasto zračenje, ispušni plinovi dizelskih motora, benzen, respirabilna kristalna silika i formaldehid. Posebno je važno naglasiti da se ne radi isključivo o kemijskoj industriji ili teškim pogonima. Izloženost formaldehidu, primjerice, prisutna je u vrlo različitim poslovima, od rada s drvom i ljepilima do vatrogastva i logistike.

Drvena prašina ističe se kao jedan od ozbiljnijih rizika. Kod polovice radnika koji su joj bili izloženi razina izloženosti bila je visoka, što ukazuje na nedovoljnu primjenu tehničkih i organizacijskih mjera zaštite. Dodatno zabrinjava podatak da je više od 11 posto radnika izloženo barem jednoj kancerogenoj tvari na visokoj razini, dok je četvrtina radnika istodobno izložena dvama ili više rizičnih čimbenika.

Tko je najugroženiji i zašto prevencija zapinje

Podaci jasno pokazuju da izloženost nije ravnomjerno raspoređena. Samozaposleni i privremeni radnici češće su izloženi kancerogenim tvarima, dok stariji radnici češće imaju višestruke izloženosti, iako ponekad na nižim razinama. Razlike postoje i između muškaraca i žena, ovisno o sektoru i vrsti posla.

Još veći problem predstavlja provedba mjera zaštite. Iako su hijerarhija prevencije, tehničke mjere, organizacija rada i osobna zaštitna oprema dobro poznati, njihova primjena u praksi često je nedosljedna. U nekim sektorima, poput laboratorija, zaštitne mjere se sustavno koriste. U drugima, primjerice pri održavanju vozila, većina radnika izloženih dizelskim ispušnim plinovima ne koristi nikakvu zaštitu. To jasno pokazuje da problem nije u propisima, nego u kulturi sigurnosti i stvarnoj primjeni zaštite na radu.

Što znače ovi podaci za sustav zaštite na radu

Rezultati istraživanja predstavljaju snažan argument za jačanje preventivnih mjera i ciljane intervencije u sektorima s najvećim rizikom. Oni već služe kao podloga za izmjene europskog zakonodavstva vezanog uz kancerogene, mutagene i reprotoksične tvari te se uklapaju u širi europski okvir zaštite zdravlja radnika.

Za poslodavce i stručnjake zaštite na radu poruka je jasna. Profesionalni rak nije neizbježna posljedica rada, nego rezultat dugotrajne izloženosti bez adekvatne kontrole. Dosljedna procjena rizika, primjena tehničkih rješenja, organizacijske mjere i edukacija radnika i dalje su najučinkovitiji alati u smanjenju rizika i očuvanju zdravlja zaposlenih.