Kad nas klijenti kontaktiraju s upitom o ispitivanju elektroinstalacija, često se ponavljaju ista pitanja: što nam trebaju dostaviti od dokumentacije, tko smije izvoditi elektroinstalacije, i kako uopće izgleda taj proces? Odnosno, koji su preduvjeti. Ovdje donosimo jasne odgovore.

Za ispitivanje elektroinstalacija klijent mora osigurati svu raspoloživu tehničku dokumentaciju elektroinstalacijskog sustava. To uključuje projekt izvedenog stanja elektroinstalacija, ateste materijala i opreme koja je ugrađena te zapisnike o prethodnim ispitivanjima, ako su ikada bila provedena.

Koju dokumentaciju morate osigurati?

Posebno naglašavamo da je projekt izvedenog stanja nužan jer bez njega ispitivanje nije moguće prema pravilima struke i zakonskim zahtjevima. Ako dokumentacija ne postoji ili nije potpuna, to može značiti dodatne korake prije ispitivanja, poput izrade elaborata postojećeg stanja.

Važno je i tko je izvodio elektroinstalacije. Prema važećim zakonima i tehničkim propisima, elektroinstalacijske radove smiju izvoditi samo ovlaštene pravne i fizičke osobe koje ispunjavaju zakonske uvjete – imaju odgovarajuće ovlaštenje i zapošljavaju stručne osobe s odgovarajućim kvalifikacijama. Ako instalacije nije izvela ovlaštena osoba, to može značiti da će prilikom ispitivanja biti utvrđeni nedostaci koje će trebati ukloniti prije izdavanja pozitivnog izvješća.

Pristup svim prostorijama i instalacijama

Konačno, kod dogovora termina ispitivanja važno je osigurati pristup svim prostorijama i instalacijama koje se ispituju. Ako postoje posebni sigurnosni ili radni uvjeti na lokaciji, o tome nas treba unaprijed obavijestiti kako bismo pripremili opremu, zaštitna sredstva i dokumentaciju potrebnu za siguran i učinkovit rad. Naša obveza je provesti ispitivanje u skladu sa zakonskim okvirom i pravilima struke, a vaša obveza je osigurati da za to postoje uvjeti – dokumentacijski, tehnički i organizacijski.

Tijekom ispitivanja elektroinstalacija, stručnjaci najčešće uočavaju niz ponavljajućih pogrešaka koje se mogu grupirati u nekoliko kategorija: izvođačke greške, propusti u dokumentaciji, neusklađenost s normama te zastarjelost ili tehnička zapuštenost sustava. Te pogreške ne samo da dovode do negativnog nalaza, nego često ukazuju na stvarne rizike za sigurnost ljudi, imovine i neprekinutost poslovanja.

Koje su najčešće pogreške koje se pronalaze tijekom ovih ispitivanja?

1. Neispravna ili nepostojeća zaštita od indirektnog dodira

Vrlo često se utvrdi da sustav zaštite od strujnog udara nije izveden prema pravilima struke. To uključuje nepravilno dimenzionirane sklopke diferencijalne struje (FID-ove), njihovo nepostojanje gdje su zakonski obvezne ili njihovu nefunkcionalnost. Nerijetko je uzemljenje izvedeno loše, bez stvarne provodljivosti, ili se oslanja na konstrukcijske dijelove objekta koji za to nisu namijenjeni.

2. Loši spojevi i improvizirane instalacije

Vrlo česti nalazi uključuju nestručno izvedene spojeve – u kutijama bez spojnih terminala, sa slabim kontaktima, s neispravnim ili istrošenim vodičima. Instalacije znaju biti nadograđivane nestručno, bez ikakve dokumentacije ili tehničke kontrole, često od strane osoba koje nemaju potrebne ovlasti ni kvalifikacije.

3. Neusklađenost s projektom i nedostatna dokumentacija

Nedostatak izvedbenog projekta, atesta za ugrađene komponente i zapisnika o prethodnim ispitivanjima jedan je od najčešćih razloga zbog kojih se postupak mora prekinuti ili odgoditi. U mnogim slučajevima, projektna dokumentacija ne odgovara stvarnom stanju ili uopće ne postoji. Bez toga, ispitivanje se ne može provesti u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i Pravilnikom o sigurnosti električnih instalacija.

4. Nepravilno postavljena ili oštećena elektrooprema

Utičnice bez uzemljenja, oštećene razvodne kutije, kablovi postavljeni kroz prostore gdje im nije mjesto (npr. izloženi toplini ili vodi), prekidači koji iskri – sve su to indikatori da instalacija ne zadovoljava temeljne sigurnosne zahtjeve.

5. Neadekvatna selektivnost i preopterećenost sustava

Nerijetko su sustavi osigurača i prekidača neadekvatno dimenzionirani za stvarna opterećenja. To dovodi do preopterećenja krugova, što u konačnici predstavlja požarni rizik. Instalacije često ne prate promjene u načinu korištenja prostora ili novim tehnološkim zahtjevima.

6. Zastarjele instalacije bez redovitih ispitivanja

Mnogi objekti koriste instalacije stare nekoliko desetljeća koje nisu redovito ispitivane. Iako možda „još rade“, one predstavljaju latentnu opasnost. Zakonom propisana periodična ispitivanja nisu provedena, ili su formalno „odrađena“ bez stvarnog pregleda.