
Vrijeme čitanja: min
Evakuacija i spašavanje jedna je od onih tema iz zaštite na radu koje se često smatraju formalnošću, no u stvarnosti predstavljaju ključni dio sustava sigurnosti svih zaposlenika. Zakonski okvir u Hrvatskoj propisuje obvezu poslodavca da organizira i osigura provedbu mjera evakuacije i spašavanja.
To uključuje izradu plana evakuacije, označavanje puteva za izlaz, određivanje osoba odgovornih za postupke tijekom izvanredne situacije te redovite provjere funkcionira li sustav u praksi. U praksi se često postavlja pitanje mora li poslodavac imati posebno imenovanog voditelja evakuacije. Odgovor je jednostavan. Nema potrebe za trajno određenim voditeljem. Ta uloga dodjeljuje unutar same vježbe evakuacije koju poslodavac mora provoditi najmanje jednom u dvije godine.
Time se izbjegava pretjerana birokratizacija, a opet osigurava da postoji osoba koja vodi postupak u stvarnoj situaciji. Poslodavac je, uz to, dužan izraditi odluku o osobama zaduženima za evakuaciju i spašavanje. Te osobe moraju biti upoznate s planom, sposobne provesti zadane mjere i dostupne tijekom radnog vremena. Za razliku od voditelja vježbe, ovo je trajna odluka koju poslodavac formalno donosi.
Zbog česte zabune, vrijedi razjasniti. Ne postoji zakonska obveza da poslodavac donosi službeno rješenje o voditelju evakuacije. Umjesto toga, zakon zahtijeva da se redovito održava vježba evakuacije te da se o njoj vodi uredan zapisnik. U tom zapisniku navodi se tko je tog dana bio voditelj vježbe. To znači da se funkcija voditelja ne veže uz stalno rješenje, nego se određuje operativno, ovisno o situaciji i dostupnosti.
Odluka o osobama zaduženima za evakuaciju i spašavanje, međutim, mora postojati i treba sadržavati imena radnika koji imaju jasne zadaće, poput koordiniranja kretanja zaposlenika prema sigurnim izlazima, pomoći osobama smanjene pokretljivosti, provjere prostorija prije napuštanja zgrade i komunikacije s poslodavcem ili hitnim službama. Ove osobe trebaju biti osposobljene za svoje dužnosti i upoznate s planom evakuacije. Njihova uloga nije formalna. Ona u praksi znači da su prva linija sigurnosti kada se dogodi požar, potres, curenje plina ili bilo koja izvanredna situacija u kojoj se zaposlenici moraju brzo i sigurno premjestiti iz opasnog područja.
Vježba evakuacije provodi se svake dvije godine, a može i češće ako se poslodavac tako odluči. Ideja vježbe nije samo zadovoljiti propis, nego testirati koliko plan evakuacije stvarno funkcionira. Tijekom vježbe provjerava se brzina reakcije zaposlenika, razumljivost putova evakuacije, organizacija osoba zaduženih za evakuaciju i spašavanje te eventualne prepreke koje se pojavljuju u praksi, a koje možda nisu uočljive na papiru.
Nakon provedene vježbe obavezno se sastavlja zapisnik. On treba sadržavati datum, vrijeme, opis scenarija, popis osoba odgovornih za evakuaciju, bilješku o tome tko je bio voditelj vježbe, tijek evakuacije i sve uočene probleme ili prijedloge za poboljšanja. Zapisnik je dokaz da je poslodavac ispunio svoje obveze i on je ključni dokument u slučaju nadzora. Uz to, poslodavac mora imati i odluku o osobama zaduženima za evakuaciju i spašavanje, plan evakuacije te jasno vidljive oznake puteva i izlaza. Kad se sve to posloži, sustav evakuacije i spašavanja zapravo postaje vrlo jednostavan.
Ne traži kompliciranu papirologiju, nego jasnu organizaciju i redovitu provjeru je li sve spremno za situaciju koju, nadamo se, nikada nećemo morati iskusiti.


