ZABATNI ZID Skriveni rizik i ključ sigurnosti pri rekonstrukciji

Zabatni zid je krajnji vertikalni zid zgrade koji zatvara prostor potkrovlja i spaja se s krovnim konstrukcijama. Kod dvostrešnih krovova on formira karakterističan trokutasti oblik. Njegova uloga je zaštita potkrovlja, prijenos opterećenja krova i statička potpora bočnim zidovima. No, ako se njime kod rekonstrukcije zgrade ne postupa pažljivo, zabatni zid može postati izvor ozbiljne opasnosti.

Kod starijih zgrada, osobito onih građenih opekom i vapnenim mortom, zabatni zid često je konstrukcijski slab, bez armiranih pojaseva i čvrstih veza s međukatnim konstrukcijama. Kada se pri rekonstrukciji ili dogradnji uklone krovne grede, podovi ili bočni zidovi, zabatni zid ostaje bez oslonca i može se urušiti vlastitom težinom. Takvi su slučajevi, nažalost, čest uzrok teških ozljeda i smrtnog stradavanja radnika.

Najčešće opasnosti pri radu sa zabatnim zidovima

Zabatni zidovi su iznimno osjetljivi na promjene u konstrukciji i radne uvjete. Najčešće opasnosti koje se javljaju pri njihovoj sanaciji ili rušenju su:

• Urušavanje zida uslijed gubitka bočne potpore nakon uklanjanja krovne konstrukcije. Kad se uklone grede i podne ploče, zabat gubi bočno vezanje i svaka vibracija, udarac ili vjetar može biti dovoljan da izazove pad.
• Pad materijala i dijelova zida koji se odvajaju bez najave. Zidane konstrukcije stare gradnje često se raspadaju slojevito, pa može doći do parcijalnog odvajanja opeke i morta.
• Nestabilnost skele i radnih platformi, osobito ako se postavljaju uz zid koji više nema čvrstu potporu.
• Rad na visini bez pravilno postavljenih zaštitnih sustava. Kod rušenja zabata radnici često rade na krovnim gredama ili improviziranim platformama, što povećava rizik od pada.
• Opasnost od udarnih sila i preopterećenja, ako se zid ruši prebrzo ili nepravilnim redoslijedom.
• Utjecaj vremenskih uvjeta, poput jakog vjetra, kiše ili snijega, koji dodatno oslabljuju zid ili skele.

Svaka od ovih situacija može samostalno dovesti do nesreće, ali u praksi se one često preklapaju, čineći rad sa zabatnim zidovima posebno opasnim i nepredvidivim.

Image by wirestock on Freepik

Kako sigurno pristupiti sanaciji zabatnog zida

1. Procjena stanja i planiranje

Prije svakog zahvata potrebno je obaviti stručnu procjenu stanja konstrukcije. To uključuje vizualni pregled, utvrđivanje vrste materijala, debljine zida, načina vezivanja te analizu spojeva sa susjednim elementima. Ako se primijete pukotine, nagibi ili odvajanja zida od ostatka objekta, radove treba odmah zaustaviti i angažirati statičara. U fazi planiranja potrebno je izraditi procjenu rizika prema Zakonu o zaštiti na radu, definirati opasne zone i način rada. Na gradilištima s više izvođača obvezan je koordinator zaštite na radu koji nadzire sve aktivnosti u zoni potencijalnog urušavanja.

Plan mora uključivati i redoslijed radova, način rušenja, rute kretanja radnika i mjesta postavljanja zaštitnih barijera. Svako odstupanje od plana povećava rizik od nesreće.

2. Privremeno osiguranje konstrukcije

Ako postoji mogućnost gubitka stabilnosti, zid se mora privremeno ojačati prije početka rušenja ili sanacije.
Privremeno osiguranje može se provesti pomoću:

• metalnih ili drvenih potpornih greda (štempera),
• čeličnih sidara koja povezuju zabat s bočnim zidovima,
• pomoćnih skela koje preuzimaju bočne sile vjetra i vibracija.

Kod objekata s povijesnom vrijednošću ojačanje se radi minimalno invazivnim metodama, poput sidrenja nehrđajućim šipkama ili ugradnje vanjskih zatega.
Važno je da se podupiranje izvodi simetrično s obje strane zida, kako bi se spriječilo njegovo pomicanje.

Privremene potpore moraju se redovito pregledavati, osobito nakon kiše, jakog vjetra ili promjene temperature, jer se materijali mogu olabaviti i izgubiti učinkovitost.

3. Sigurno uklanjanje i rušenje

Uklanjanje zabatnog zida mora biti kontrolirano i postupno. Zid se ruši odozgo prema dolje, red po red, uz stalnu prisutnost stručne osobe. Rušenje odozdo prema gore ili istodobno s obje strane strogo je zabranjeno jer može izazvati naglo urušavanje. U zoni rušenja ne smije se nalaziti nitko osim ovlaštenih radnika, a prostor mora biti ograđen i označen sigurnosnim znakovima. Ako se koriste strojevi ili alati koji stvaraju vibracije, potrebno je stalno nadzirati ponašanje zida i odmah prekinuti rad ako se pojave znakovi pomicanja.

4. Osobna zaštitna oprema i nadzor

Svi radnici moraju nositi osnovnu osobnu zaštitnu opremu: kacigu, zaštitne cipele s čeličnim vrhom, rukavice, zaštitne naočale i reflektirajući prsluk. Pri radu na visini nužni su sigurnosni pojasevi s vezanjem za točku osiguranja. Poslodavac mora osigurati stalni nadzor zaštitara na radu i redovito provoditi toolbox talk prije početka svake smjene — kratki brifing o sigurnosnim postupcima, potencijalnim opasnostima i planiranim aktivnostima.

5. Sanacija i ojačanje nakon procjene

Ako se zabatni zid ne ruši, već sanira, preporučuje se ugradnja armiranobetonskih serklaža ili čeličnih zatega koje sprječavaju njegovo razilaženje. Kod jače oštećenih zidova može se primijeniti metoda shotcreta (prskanog betona) s armaturom, čime se postiže dodatna nosivost. Sve intervencije moraju biti u skladu s Eurokodom 6 (HRN EN 1996-1-1) i projektnom dokumentacijom.

Preporuke za siguran rad

• Nikada ne pristupati zabatnom zidu bez provjere statike.
• Ne raditi ispod zida koji nema bočnu potporu.
• Uvijek osigurati zonu urušavanja i udaljiti radnike.
• Ne izvoditi radove po jakom vjetru, kiši ili mraku.
• Odmah obustaviti rad ako se primijete pukotine, pomaci ili šum u konstrukciji.
• Voditi dnevnik nadzora i radova, posebno kod uklanjanja starijih dijelova zgrade.
• Osigurati komunikaciju između radnika i nadzora putem radio-veze ili signalnih znakova.
• U slučaju sumnje na nestabilnost – prekinuti rad i zatražiti mišljenje statičara.

Zabatni zid često se doživljava kao sporedni građevinski element, no u stvarnosti on je jedan od najosjetljivijih dijelova konstrukcije. Svaka njegova rekonstrukcija ili rušenje nosi rizik koji se može spriječiti samo ako se dosljedno primjenjuju pravila zaštite na radu i statičke provjere. Ovakvi radovi zahtijevaju planiranje, stručnost i disciplinu. Greška od nekoliko sekundi ili jedan nepromišljeni korak mogu imati tragične posljedice.

Na kraju, kako nikad dosta ponavljanja valja podsjetiti kako sigurnost na gradilištu ne počinje zaštitnom kacigom, nego procjenom. Ako postoji sumnja u stabilnost zabatnog zida, pravi odgovor nije „bit će sve OK“, nego „stani i provjeri“!