Požarne zone, što su i zašto su važne na svakom katu
19. studenoga 2025.
Kad god se u radnom prostoru postavi kamera, postavlja se i pitanje granica. Videonadzor je dopušten alat u zaštiti na radu i često je nužan. Posebno u poslovima s rizikom od provala, krađa, nasilja ili velikog protoka ljudi. No, zakon jasno razlikuje legitimnu sigurnosnu mjeru od pretjeranog nadziranja radnika.
U praksi to znači da poslodavac smije koristiti videonadzor radi sigurnosti, ali ne i radi konstantnog praćenja svakog pokreta zaposlenika. Upravo zato Zakon o zaštiti na radu predviđa dodatne zaštite. Naime sve kako se nadzor ne bi pretvorio u kontrolu, umjesto u mjeru sigurnosti.
Foto: StockSnap/Pixabay
Što je dopušteno, a što prelazi granicu?
Prema članku 43. Zakona o zaštiti na radu, videonadzor je dopušten radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostora. Nadalje, radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva i sličnih opasnosti. Problem nastaje kad kamera prati sve radnikove aktivnosti tijekom cijelog radnog vremena.
Za takav oblik nadzora obvezna je prethodna suglasnost radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Radnik pritom mora biti jasno, pisano obaviješten o snimanju. Agencija za zaštitu osobnih podataka u svojim preporukama potvrđuje da poslodavac ne smije koristiti kamere za trajno praćenje radnog učinka. Sudska praksa, uključujući i onu Europskog suda za ljudska prava, naglašava načelo proporcionalnosti. To znači da videonadzor mora biti opravdan, svrhovit i najmanje invazivan mogući.
Što to znači u konkretnim situacijama?
Ako zaposlenika netko “prati” uživo na kamerama ili uzima pojedinačne slike kako bi ih proslijedio dalje, opravdanje mora biti jasno i usko vezano uz sigurnost. U suprotnom, riječ je o praksi koja lako može biti u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti na radu i propisima o zaštiti osobnih podataka. Iako postoje situacije gdje je kratkotrajni pojačani nadzor bio zakonski dopušten (npr. sumnja na krađu uz jasno definirano trajanje), kontinuirano praćenje bez valjanog razloga ulazi u zonu zlouporabe. Ključno je da poslodavac postupa transparentno, da su zaposlenici informirani i da se videonadzor koristi isključivo za ono za što je postavljen – sigurnost ljudi i imovine, a ne kontrolu svakog poteza radnika.
