U praksi se vrlo često događa da radnica tijekom trudnoće obavlja poslove koji više nisu sigurni ni za nju ni za razvoj djeteta. Iako se čini da bi poslodavci trebali jasno prepoznati takve situacije, stvarnost pokazuje kako se mnoge trudnice same moraju izboriti da se uvjeti rada procijene na vrijeme. Usto, pojam trudnoća na radnom mjestu često se veže uz brojne zablude. Posebice kada je riječ o tome ima li trudnica pravo na punu plaću, mora li odmah otvoriti komplikacije ili je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete rada. Upravo zbog tih različitih tumačenja donosimo pregled najvažnijih propisa koji vrijede u Hrvatskoj, objašnjenih jednostavno i razumljivo, bez pravničkih fraza.

Obveze poslodavca nakon što radnica prijavi trudnoću

Kada radnica službeno obavijesti poslodavca da je trudna, što se najčešće dokazuje potvrdom ginekologa, poslodavac je dužan odmah pokrenuti procjenu rizika. To znači da mora utvrditi postoje li opasnosti na radnom mjestu koje bi mogle ugroziti trudnoću, kao i može li se rad organizirati drukčije. Ako analiza pokaže da je moguće prilagoditi uvjete rada, radno vrijeme ili samu vrstu poslova, poslodavac to mora učiniti bez odgađanja.

Trudnica u tom slučaju ostaje raditi, ali uz zaštitne mjere koje su nužne za njezino zdravlje. Ono što je posebno važno jest da joj se plaća ne smije smanjiti. Čak i kada prelazi na lakše poslove, radi manje fizičkih zadataka ili dobije izmijenjen raspored, njezin prihod mora ostati isti. To je izričito propisano Zakonom o radu i Zakonom o zaštiti na radu kako bi se spriječilo da žena bude financijski kažnjena zato što štiti svoju trudnoću. Time se osigurava ravnoteža između rada i zdravlja te naglašava kako je sigurnost trudnica na radnom mjestu prioritet, a ne opcija.

Međutim, nije svaka organizacija rada toliko fleksibilna. U mnogim djelatnostima ne postoje alternativni poslovi niti mogućnost prebacivanja trudnice na sigurnije radno mjesto. U takvoj situaciji poslodavac nema pravo ostaviti trudnicu na opasnim poslovima. Zakon mu tada nalaže da radnicu privremeno udalji s rada. Važno je naglasiti da to udaljenje nije isto što i bolovanje zbog komplikacija u trudnoći. Riječ je o posebnom institutu – privremenoj nesposobnosti za rad radi zaštite trudnice koji se poduzima isključivo kada je zdravlje žene i djeteta ugroženo uvjetima rada, a ne zbog medicinskih razloga. Ovu mjeru utvrđuje specijalist medicine rada, a ne ginekolog.

Naknada u ovom statusu isplaćuje se preko HZZO-a i ne iznosi punu plaću koju bi radnica ostvarila da radi. Obično je riječ o iznosu nižem od 100 posto, jer se obračunava po pravilima koja vrijede za ovaj oblik privremene nesposobnosti. Puna plaća pripada tek u slučaju da ginekolog utvrdi medicinske komplikacije, jer se tada radi o klasičnom bolovanju zbog bolesti u trudnoći. To je čest izvor zabune, pa je dobro da svaka trudnica jasno razumije razliku između zaštite trudnice i komplikacija.

Razlika između zaštite trudnice i komplikacija u trudnoći

Postoje i situacije kada je radnica već otvorila komplikacije, a naknadno saznaje da bi možda mogla ostvariti drukčiji status. Takva promjena je moguća, ali nije automatska. O tome odlučuje liječnik primarne zdravstvene zaštite u suradnji s ginekologom ili specijalistom medicine rada. U obzir se uzima medicinska dokumentacija, opis radnog mjesta i uvjeti rada. Zakon dopušta prelazak iz jednog statusa u drugi, ali samo ako postoji objektivna osnova. To znači da se žena može vratiti u režim zaštite trudnice ako se utvrdi da medicinske komplikacije nisu prisutne ili su prestale. S druge strane, ako se zdravstveno stanje pogorša, ginekolog može ponovno otvoriti komplikacije. Najvažnije je da se odluke donose na temelju struke, a ne pretpostavki ili pritisaka.

Na kraju, kada govorimo o temi trudnoća na radnom mjestu, važno je naglasiti da zakonski okvir u Hrvatskoj trudnicu štiti prilično solidno. No, ključ je u tome da trudnica razumije razliku između prilagođenog rada, udaljenja s rada i komplikacija, jer svaki model ima svoju pravnu prirodu, izvor naknade i visinu isplate. Najbolji put ostaje jednostavan. Otvoreni razgovor s poslodavcem, precizna procjena medicine rada i jasna komunikacija s ginekologom. Kada su sve tri strane usklađene, rješenje se gotovo uvijek pronađe. A najvažnije je da to rješenje bude sigurno za trudnicu i nerođeno dijete.