Feldenkrais u uredu: suptilna, ali moćna podrška zdravlju zaposlenika
11. srpnja 2025.
U svakodnevnom poslovanju, osobito u industrijskim, građevinskim i tehničkim sektorima, pojam “nezgoda na radu” često se koristi kao sinonim za ozljedu. Međutim, u području zaštite na radu pojam ima šire i preciznije značenje. Nezgoda na radu definira se kao svaki neželjeni, neplanirani događaj kojem je posljedica mogla biti ozljeda osobe ili materijalni gubitak. Ključno je naglasiti riječi “mogla biti”, jer sama šteta – bilo na zdravlju, bilo na imovini – nije uvjet da bi nešto bilo klasificirano kao nezgoda.
Događaj koji se zamalo pretvorio u ozbiljan incident vrijedan je ozbiljne analize. U tom smislu, nezgoda predstavlja signalni sustav organizacije: upozorenje da nešto u radnom procesu, navikama ili prostoru treba pažnju.
Uvođenje ovakve definicije u svakodnevnu praksu nije stvar semantike, nego stvarnog upravljanja rizicima. Ako organizacija prepoznaje samo događaje s vidljivim posljedicama, tada zapravo upravlja samo onim što se već dogodilo – dok prevencija ostaje mrtvo slovo na papiru. Zrele organizacije koje razvijaju kulturu sigurnosti promatraju nezgode kao prilike za učenje. Umjesto da se postavlja pitanje “Tko je kriv?”, pita se “Zašto se ovo dogodilo i kako možemo spriječiti ponavljanje?”. Takav pristup dugoročno smanjuje broj stvarnih ozljeda i poboljšava radnu atmosferu.
Nezgoda bez ozljede je i dalje nezgoda – i to ozbiljna
U mnogim poduzećima, osobito onima s manje razvijenim sustavima upravljanja zaštitom na radu, još uvijek se vjeruje da se nezgoda mora zabilježiti tek kada se dogodi stvarna ozljeda. No prema modernim standardima – poput normi ISO 45001 – nezgoda se mora evidentirati i kada su posljedice izostale zahvaljujući slučaju, sreći ili brzoj reakciji. Na primjer: radnik sklizne na mokrom hodniku, ali se uspije pridržati za ogradu i ne padne. Ili viljuškar prođe preblizu radniku, ali bez kontakta. U očima zakona, možda ništa nije bilo. U očima zaštite na radu – dogodila se nezgoda koja se idući put može pretvoriti u tešku ozljedu.
Prepoznavanje i prijavljivanje ovakvih situacija nije birokracija ni tužakanje kolega – to je odgovornost. Poslodavci bi trebali ohrabrivati otvoreno izvještavanje bez straha od negativnih posljedica. Kada se svi ponašaju kao čuvari sigurnosti, organizacija postaje otpornija. Transparentnost u prijavi nezgoda omogućava bolje planiranje, pravilno usmjeravanje resursa i stalno poboljšavanje radnog okruženja.
Zašto su prijave “neopasnih” nezgoda toliko vrijedne?
Zato što otkrivaju slabe točke u sustavu prije nego što postanu prijetnja. Nezgoda bez posljedica daje nam rijetku priliku: da učimo bez da netko strada. Prikupljanjem i analizom takvih događaja organizacije mogu prepoznati obrasce – poput učestalih spoticanja na istom mjestu, opasne prakse koje postaju norma ili čak tehničke nedostatke na opremi. Učinkovita analiza nezgoda ne završava s izvještajem, već dovodi do konkretnih korektivnih mjera. Možda je to bolje označavanje skliskih površina, dodatna edukacija, izmjena rasporeda skladištenja ili poboljšanje rasvjete.
U konačnici, sigurnost na radu nije rezultat pravilnika ni naljepnica na zidovima, već kulture i ponašanja. Prijavljena nezgoda nije prijetnja autoritetu ni gubitak vremena – već dar koji nam pokazuje gdje možemo biti bolji. A to je ono što dugoročno razlikuje sustav koji samo zadovoljava propise, od onoga koji stvarno štiti svoje ljude.
