JEZIK JE VAŽAN Radnik mora razumjeti što treba učiniti i koje mu opasnosti prijete
Jezik je važan. Naime, sigurnost na radu ne ovisi samo o zaštitnoj opremi, ispravnim strojevima i dobro definiranim postupcima. Uvelike…
Vrijeme čitanja: min
Visoke temperature na poslu ne mogu se promatrati samo kroz pitanje je li radnicima osigurana voda ili postoji li klimatizacija. Isto vrijedi i za rad pri niskim temperaturama. Jednaka temperatura neće jednako opteretiti uredskog radnika i osobu koja na otvorenom obavlja težak fizički posao.
Upravo to jasnije prepoznaju izmjene koje donosi Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada, objavljene u Narodnim novinama broj 66/2026. Novi tekst snažnije povezuje zaštitu od visokih i niskih temperatura s procjenom rizika, toplinskim indeksima, težinom rada i sudjelovanjem specijalista medicine rada.
Izmjene su kratke, ali važne. Odnose se na rad na otvorenom i u zatvorenom prostoru te traže konkretnije planiranje i provođenje mjera.
Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada objavljen je 24. lipnja 2026. u Narodnim novinama broj 66/2026, a stupio je na snagu osmoga dana od objave, odnosno 2. srpnja 2026.
| Dio Pravilnika | Što je izmijenjeno ili dodano | Što to praktično znači |
|---|---|---|
| Članak 22. stavak 5. | Precizirano je da se upute i smjernice nadležnog zavoda objavljuju na njegovim mrežnim stranicama | Poslodavac treba pratiti aktualne službene smjernice za rad pri visokim i niskim temperaturama |
| Članak 22. novi stavak 6. | Propisana je detaljnija procjena i organizacija rada uz sudjelovanje specijalista medicine rada | Nije dovoljno imati opću mjeru; potrebno je povezati uvjete rada, opterećenje, toplinske indekse i konkretne mjere |
| Članak 23. stavak 9. | Za rad u zatvorenom prostoru upućuje se i na novi članak 22. stavak 6. | Nove obveze ne odnose se samo na rad na otvorenom, nego i na rad u zatvorenim prostorima pri visokim i niskim temperaturama |
Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada i prije izmjena propisivao je da poslodavac pri radu na otvorenom, u uvjetima niskih i visokih temperatura, mora postupati u skladu s uputama i smjernicama nadležnog zavoda za javno zdravstvo u području medicine rada.
Izmijenjeni članak 22. stavak 5. sada dodatno navodi da se te upute i smjernice objavljuju na mrežnim stranicama zavoda. Potrebno je, dakle, pratiti aktualne objave i alate nadležnog zavoda.
Na stranicama Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dostupne su, među ostalim, smjernice za rad na otvorenom pri visokim temperaturama, informacije o toplinskim indeksima i materijali za rad pri niskim temperaturama.
U organizaciji rada zato treba odrediti tko prati upozorenja i uvjete, tko odlučuje o prilagodbi rada te kako se radnici obavještavaju.
Najvažnija dopuna nalazi se u novom stavku 6. članka 22. Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada sada izričito traži da poslodavac pri radu u uvjetima niskih i visokih temperatura postupa na temelju procjene rizika.
Pri tome treba uzeti u obzir:
Ova dopuna potvrđuje da sama temperatura zraka nije dovoljna za procjenu rizika. Na opterećenje radnika utječu i relativna vlažnost, strujanje zraka, izravno sunčevo zračenje, izvori topline, zaštitna odjeća i oprema, trajanje izloženosti te intenzitet fizičkog rada.
Primjerice, 30 °C neće imati jednak učinak na osobu koja obavlja lagani administrativni posao i na radnika koji na izravnom suncu nosi zaštitnu opremu i obavlja težak fizički rad. Upravo zato Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada traži procjenu stvarne radne situacije, a ne oslanjanje na jednu vrijednost s termometra.
Toplinski indeks povezuje više parametara kako bi se realnije procijenilo toplinsko opterećenje. Smjernice HZJZ-a obrađuju, među ostalim, WBGT i Humidex. Rezultat treba promatrati zajedno s odjećom, zaštitnom opremom, sunčevim zračenjem i težinom rada.
Pravilnik ne propisuje jedan indeks koji se mora primijeniti u svakoj situaciji. Izbor načina praćenja treba odgovarati procijenjenom riziku i uvjetima konkretnog mjesta rada.
Novi stavak članka 22. navodi da poslodavac navedene obveze provodi uz sudjelovanje specijalista medicine rada. To je važna promjena jer se procjena toplinskog opterećenja ne svodi samo na tehničko mjerenje uvjeta u prostoru.
Specijalist medicine rada povezuje uvjete i zahtjeve posla s mogućim učincima na zdravlje radnika. To je posebno važno kod velikog fizičkog opterećenja, zaštitne odjeće, izvora topline i dugotrajne izloženosti.
Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada ne propisuje poseban obrazac kojim se sudjelovanje specijalista mora dokazivati. Ipak, dobra je praksa jasno dokumentirati:
To sudjelovanje ne zamjenjuje obvezu poslodavca niti ulogu stručnjaka zaštite na radu. Cilj je povezati tehnički, organizacijski i zdravstveni pogled na rizik.
Izmijenjeni Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada ne završava na prepoznavanju rizika. Poslodavac je dužan:
To može uključivati promjenu rasporeda i tempa rada, češće odmore, rotaciju, hlad ili grijani prostor, ventilaciju, praćenje toplinskih indeksa, aklimatizaciju i postupke za pojavu simptoma.
Koje će mjere biti potrebne ovisi o procjeni rizika. Voda i odmor važni su, ali sami po sebi neće uvijek biti dovoljni. Kod teškog rada, visoke vlažnosti, izravnog sunčeva zračenja ili zahtjevne zaštitne opreme potrebno je razmotriti cijeli radni postupak.
Izmijenjen je i članak 23. stavak 9. Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada sada propisuje da poslodavac pri radu u zatvorenom prostoru, u uvjetima niskih i visokih temperatura, postupa prema uputama i smjernicama nadležnog zavoda te u skladu s novim člankom 22. stavkom 6.
To znači da procjena radnog opterećenja, toplinskih indeksa i drugih čimbenika, sudjelovanje specijalista medicine rada te planiranje tehničkih i organizacijskih mjera nisu važni samo za gradilišta, poljoprivredu i druge poslove na otvorenom.
Obveze su relevantne i za hale, skladišta, kuhinje, praonice, radionice i hladnjače u kojima klimatizacija nije dovoljna ili radni proces stvara toplinsko ili hladno opterećenje.
Važno je razlikovati ono što Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada stvarno propisuje od čestih pojednostavljenja.
Izmjenama nije uvedena:
To ne znači da poslodavac može nastaviti rad bez obzira na uvjete. Upravo suprotno: odluke mora temeljiti na procjeni rizika, stvarnom opterećenju, toplinskim indeksima, službenim smjernicama i mjerama koje u konkretnim uvjetima štite sigurnost i zdravlje radnika.
Izmjene su već na snazi, pa je korisno provesti ciljanu provjeru postojećeg sustava:
Ako odgovor na neko od ovih pitanja nije jasan, procjenu rizika i organizaciju rada treba ponovno pregledati sa stručnjakom zaštite na radu i specijalistom medicine rada.
Izmjene koje donosi Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada ne propisuju jednu temperaturnu granicu za sve poslove. Umjesto toga traže ozbiljniji pogled na stvarno opterećenje radnika.
Poslodavac treba povezati procjenu rizika, prirodu posla, težinu rada, uvjete okoliša, toplinske indekse i zdravstveni aspekt. Na temelju toga mora utvrditi mjere i organizirati posao tako da visoke ili niske temperature ne ugroze sigurnost i zdravlje radnika.
Najvažnija praktična promjena zato nije novi broj na termometru. To je obveza da se uvjeti rada prate, procjenjuju i pretvore u pravodobne tehničke i organizacijske odluke, prije nego što temperatura dovede do pogreške, ozljede ili zdravstvenih tegoba.
