Liječnički pregled profesionalnih vozača: je li dovoljan pregled za produljenje vozačke?
Vozač kamiona dolazi na posao s važećom C ili CE kategorijom. Vozač autobusa ima urednu D kategoriju. Obojica su već…
Vrijeme čitanja: min
Vreća ima 25 kilograma. Treba je uzeti s palete, prenijeti nekoliko metara i odložiti na radnu površinu. Ako taj posao obavlja žena, pitanje se često svede na jednu brojku: koliko kilograma žene smiju nositi na poslu?
Razumljivo je zašto poslodavci traže jednostavan odgovor. Problem je u tome što važeći hrvatski propisi ručno rukovanje teretom više ne uređuju jednom univerzalnom granicom za sve situacije. Težina je važna, ali nije jedini kriterij. U obzir ulaze učestalost podizanja, trajanje posla, visina s koje se teret uzima, udaljenost tereta od tijela, položaj radnika, prostor u kojem se radi i individualne osobine radnika.
Zato odgovor nije ni „žene smiju najviše 15 kg“ ni „25 kg je dopušteno ako liječnik odobri“. Odgovor počinje procjenom stvarnog rada.
Kad se pita koliko kilograma žene smiju nositi na poslu, još se često citira tablica iz starog Pravilnika o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta iz 2005. godine. U njoj je za žene od 19 do 45 godina bila navedena najveća dopuštena masa od 15 kg.
Taj pravilnik više nije na snazi. Ukinut je 2021. godine donošenjem Pravilnika o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu. Novi pravilnik ne polazi od jedne tablice dopuštenih kilograma prema spolu i dobi, nego od procjene opterećenja konkretnog zadatka.
To ne znači da je masa tereta postala nevažna. Naprotiv, ona je jedna od ključnih ulaznih vrijednosti, ali rezultat se ne može dobiti gledajući samo deklaraciju na vreći.
Pravilnik traži da se pri procjeni, među ostalim, razmotre:
Jedna vreća podignuta jednom u povoljnom položaju nije isto što i desetci vreća podignutih s poda tijekom smjene. Na papiru obje imaju 25 kg. Za tijelo i za procjenu rizika to nisu isti poslovi.
Važeći pravilnik sadrži metodu bodovanja opterećenja. Za žene je teret mase 25 kg ili više svrstan u najvišu težinsku kategoriju i nosi 25 bodova samo po osnovi mase. Na taj se broj zatim primjenjuju bodovi za trajanje ili učestalost, položaj tijela i uvjete rada.
To je važan detalj za pitanje koliko kilograma žene smiju nositi na poslu. Vreća od 25 kg nije u propisu napisana kao jednostavna zabrana, ali odmah ulazi u kategoriju s najvećim težinskim opterećenjem. Ako se često podiže, uzima s poda, drži dalje od tijela ili prenosi u lošim uvjetima, ukupni rezultat brzo raste.
| Rezultat procjene | Što znači za poslodavca |
|---|---|
| Do 25 bodova | Rizik treba držati pod nadzorom i pratiti uvjete rada. |
| Više od 25 bodova | Ako se rizik ne može smanjiti drugim mjerama, potreban je najmanje petominutni odmor nakon svakih 55 minuta neprekidnog rada. |
| Više od 40 bodova, svakodnevno ili većinu radnih dana | Takav se posao smatra poslom s posebnim uvjetima rada. |
| Više od 50 bodova | Poslodavac mora smanjiti čimbenike koji najviše opterećuju radnika; prekoračenje je dopušteno samo u vrlo uskoj iznimci hitnog prenošenja ljudi. |
Pravilnik propisuje i da se kod promjenjivih tereta može računati prosječna masa, ali pojedinačni teret za ženu ne smije prelaziti 25 kg. Budući da kategorija „25 kg i više“ već nosi najviših 25 bodova, ovu odredbu ne treba čitati kao preporuku da je rutinsko pojedinačno nošenje vreća od 25 kg prihvatljiv standard rada.
Drugo često pitanje uz koliko kilograma žene smiju nositi na poslu glasi: mora li radnica zbog toga obaviti dodatni liječnički pregled?
Ne automatski zbog svakog pojedinačnog podizanja vreće. Obvezan pregled vezan je uz to je li posao utvrđen kao posao s posebnim uvjetima rada, a ne uz želju poslodavca da liječničkom potvrdom unaprijed opravda postojeću organizaciju posla.
Prema važećem pravilniku iz 2021., ručno rukovanje teretom smatra se poslom s posebnim uvjetima rada kada procijenjeno opterećenje prelazi 40 bodova, a posao se obavlja svakodnevno ili većinu radnih dana. Tada radnik mora ispunjavati propisane uvjete zdravstvene sposobnosti i podliježe prethodnim i periodičnim pregledima u medicini rada.
U praksi se i dalje susreće Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, koji među poslove s teškim fizičkim naprezanjem ubraja ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 15 kg za žene ako se ono obavlja tijekom pretežnog dijela punog radnog vremena. Ta brojka zato nije opći dnevni maksimum za svaku radnicu, nego kriterij za prepoznavanje posebnih uvjeta u određenom obrascu rada.
Poslodavac, osim toga, prema Zakonu o zaštiti na radu može o svom trošku uputiti radnika na zdravstveni pregled radi utvrđivanja sposobnosti za konkretne poslove. Međutim, nalaz medicine rada ne zamjenjuje procjenu rizika niti oslobađa poslodavca obveze da ukloni ili smanji opterećenje.
Drugim riječima: liječnik procjenjuje zdravstvenu sposobnost radnice, a poslodavac je odgovoran za oblikovanje sigurnog posla. To su povezane, ali različite obveze.
Na konkretnom primjeru odgovor na pitanje koliko kilograma žene smiju nositi na poslu ne počinje slanjem svih radnica na pregled. Prvi je korak provjeriti može li se ručno rukovanje uopće izbjeći.
Pravilnik daje prednost tehničkim i organizacijskim mjerama. Za vreće od 25 kg to može značiti:
Tek nakon toga procjena rizika treba pokazati preostalo opterećenje, potrebne odmore i je li riječ o poslu s posebnim uvjetima rada.
Zamislimo dvije radnice koje rukuju jednakom vrećom od 25 kg.
Prva je jednom u smjeni uzima s palete u visini struka i uz pomoć kolica premješta do susjedne radne površine. Druga svakih nekoliko minuta podiže vreću s poda, okreće trup, prenosi je deset metara i slaže je na visinu ramena.
Ako bismo gledali samo kilograme, odgovor bi bio isti. Procjena stvarnog opterećenja pokazala bi veliku razliku. Upravo zato propis više ne daje kvalitetan odgovor kroz jednu izoliranu brojku.
Kad poslodavac istražuje koliko kilograma žene smiju nositi na poslu, korisno je izbjeći tri česte pogreške.
Prva je pozivanje na stari pravilnik kao da je još na snazi. Tablica s općom granicom od 15 kg pripadala je propisu koji je ukinut.
Druga je zaključak da su vreće od 25 kg samim time dopuštene jer se ta masa pojavljuje u važećoj metodi. Ona se pojavljuje kao najviša kategorija opterećenja za žene, a ne kao preporučena radna norma.
Treća je pokušaj da se problem riješi isključivo liječničkim pregledom. Zdravstveno sposobna osoba i dalje može biti izložena neprihvatljivom riziku ako je posao loše organiziran. Potpis na svjedodžbi ne čini lošu visinu podizanja, velik broj ponavljanja ili pretežak teret sigurnima.
Ako procjena rizika samo navodi da radnici „povremeno prenose teret“, teško je iz nje zaključiti je li posao stvarno siguran. Za jasan odgovor na koliko kilograma žene smiju nositi na poslu treba opisati barem:
Procjena treba pratiti stvarni rad, a ne samo naziv radnog mjesta. Ako se promijeni pakiranje, dinamika proizvodnje, raspored skladišta ili broj ljudi u smjeni, treba provjeriti mijenja li se i rizik.
Na pitanje koliko kilograma žene smiju nositi na poslu ne može se odgovorno odgovoriti jednom brojkom izdvojenom iz konteksta. Stara opća tablica iz 2005. više ne vrijedi. Važeći sustav traži procjenu mase, učestalosti, trajanja, položaja tijela, uvjeta rada i osobina radnika.
Kod vreće od 25 kg poruka je ipak prilično jasna: za ženu je to najviša težinska kategorija u metodi procjene. Takav teret treba biti ozbiljan povod za preispitivanje pakiranja, uporabu pomagala i drukčiju organizaciju posla, osobito ako se njime rukuje redovito.
Kada netko sljedeći put pita koliko kilograma žene smiju nositi na poslu, korisnije je prvo pitati kako, odakle, koliko često i koliko dugo teret nose. Tek tada kilogrami dobivaju svoje pravo značenje.
Tekst je informativan. Konačna ocjena konkretnog radnog mjesta mora se temeljiti na procjeni rizika, stvarnim uvjetima rada i, kada je primjenjivo, mišljenju nadležnog specijalista medicine rada.
