
Vrijeme čitanja: min
Zimski uvjeti svake godine iznova pokazuju isto. Padovi su među najčešćim i najtežim ozljedama na radu, osobito kod uklanjanja snijega i leda. Problem nije samo visina, nego kombinacija skliskih površina, mokre obuće, hladnoće i žurbe. Upravo tada se preskaču osnovne mjere sigurnosti, jer se posao doživljava kao kratkotrajan i rutinski.
Radnici često podcjenjuju opasnost jer su „to radili već sto puta“. No, statistika ne poznaje iskustvo. Jedan pogrešan korak na ljestvama ili krovu dovoljan je za pad s ozbiljnim posljedicama. Zato se zimski radovi ne smiju promatrati kao iznimka, nego kao rad s povećanim rizikom, koji traži dodatnu pažnju i strogo poštivanje pravila.
Jedna od najčešćih pogrešaka događa se prije samog penjanja. Snijeg i led na cipelama ili čizmama značajno smanjuju trenje i stabilnost. Kada se takva obuća postavi na prečku ljestava, rizik od klizanja drastično raste. Čišćenje obuće prije penjanja jednostavna je, ali često zanemarena mjera koja može spriječiti pad.
U zimskim uvjetima svaka faza rada mora biti promišljena. Nema „brzog penjanja“ niti oslanjanja na osjećaj sigurnosti. Ljestve, skele i druge pristupne konstrukcije u kombinaciji s vlagom i ledom zahtijevaju maksimalnu pažnju i pripremu prije svakog korištenja.
Rad na visini, pa makar trajao nekoliko minuta, mora uključivati zaštitu od pada. To se posebno odnosi na radove na krovovima, platformama i drugim uzdignutim površinama tijekom zime. Hladnoća smanjuje pokretljivost, rukavice otežavaju hvatanje, a led čini površine nepredvidivima. U takvim uvjetima rizik od gubitka ravnoteže višestruko je veći.
Zaštita od pada nije znak nepovjerenja u radnika, nego priznanje stvarnih uvjeta rada. Sustavi za sprječavanje pada, pravilno sidrenje i odgovarajuća oprema trebaju biti standard, a ne iznimka. Zima ne opravdava prečace. Upravo suprotno, ona zahtijeva strože pridržavanje sigurnosnih pravila jer posljedice pogreške postaju teže i ozbiljnije.


