Nemoj sigurnost učiniti osobnom, jedan je od najglupljih sigurnosnih slogana koji je sada u trendu i naravno, kao i sva sigurnosna propaganda, maskira kritične poruke o kojima bismo trebali razmišljati i razgovarati u rješavanju rizika, navodi Dr. Rob Long, stručnjak za socijalnu psihologiju na portalu Safety Risk. Navodi kako se trenutno ne gleda prešutno u sigurnosnoj (ne)profesiji samo na etiku rizika, već i socijalizacija rizika.

– Sjećam se svog prvog puta s novom organizacijom prije deset godina, kako sam išao u veliki skladišni kompleks na putu do njihovog glavnog ureda. Tada nisam znao da će ova organizacija izbaciti mnoge sigurnosne mitove, indoktrinaciju i propagandu kojom su bili opterećeni dugi niz godina. Nisu ni oni. Sjećam se da sam hodao od parkirališta do ureda i tamo na strani skladišta bio je ogroman plakat u koji su upravo uložili tisuće dolara. Bio je visok 5 metara i dug 50 metara i pisalo je ‘sigurnost počinje sa mnom’ u podebljanom narančastom i crnom tekstu – kazao je.

Dok je ulazio u ured prvi put je upoznao upravitelja te mu odmah rekao: ‘Imaš pogrešan plakat’.

– Rekao je ‘Što?! Upravo smo platili tisuće za to‘. Rekao sam: Da, ako želite promicati uzajamnu odgovornost, zajednicu, vlasništvo i odgovornost, trebalo bi pročitati ‘sigurnost počinje s nama’. Plakat je skinut tog popodneva i ova organizacija od tada prakticira SPoR pristup riziku – objasnio je u svom članku.

Ističe kako je individualizam jedna od ideologija koja muči sigurnost i ova ‘glupa ideja da je sigurnost osobna’ potiče tu ideologiju. Individualizam je također povezan sa svojim suradnicima Biheviorizam, pozitivizam i inženjerstvo.

– Kombinirajte sva četiri i imate dijabolični koktel koji omogućuje brutalizam osoba u ime dobra, uzdizanje predmeta i podataka kao zadatak sigurnosti i sljepoću prema najkritičnijem pitanju s kojim se suočava ova neprofesionalna industrija – osobama – upozorava.

Kako kaže, nikada ne može postojati profesionalizam u sigurnosti dok se ne odmakne od nule, individualizma, biheviorizma (više o tome  pisao je ovdje: https://safetyrisk.net/kicking-the-behaviourism-habit/ ; https://safetyrisk.net/the-curse-of-behaviourism/ ) i inženjering.

U nastavku donosimo neke od ovih “napravite sigurnost osobnom” gluposti, kako ih naziva, koje ‘plutaju’ po netu.

• https://www.nsc.org/safety-first/what-is-your-personal-safety-story
• https://www.nsc.org/support-nsc/safety-is-personal
• https://www.thechecker.net/stories/blog/workplace-safety-make-it-personal
• https://www.wsp.com/en-US/who-we-are/corporate-responsibility/health-safety
• https://safestart.com/news/making-safety-personal/
• https://www.themarlincompany.com/qa/making-safety-personal/
• https://www.ishn.com/blogs/16-thought-leadership/post/100897-making-safety-personal-it-starts-with-you

Ističe kako postoji čak i organizacija koja svoj identitet naziva “osobnom”: https://makingsafetypersonal.com/making-safety-personal-what-is-it/ što je naravno samo još jedan brand za biheviorizam.

– Ako napravite google pretraživanje za “učini sigurnost osobnom”, dobit ćete 10.690.000.000 rezultata. Sve to čini fokus sigurnosti o pojedincima i stvara sljepoću za socijalizaciju rizika. Često je u kombinaciji s ovom glupom porukom neetična glupost “strastvenosti u pogledu sigurnosti”. Neki od najboljih brutalizama i neetičnog ponašanja kojima sam ikada svjedočio sigurnost opravdani su ‘strastvenošću’ u pogledu sigurnosti. Nikada ne vidite slogane iz Sigurnosti o tome da ste ‘mudri’, ‘društveni’ ili ‘inteligentni’ o sigurnosti, samo zamotajte tu strast i brutalno zlostavljajte koga god želite u ime dobra – objasnio je.

Skrenuo je pozornost na to koliko često vidimo da je jezik u sigurnosti “učini pravu stvar” ili “etička odgovornost” nedefiniran, te ništa više od maske za biheviorizam i dužnost prema pravilima. Sav taj jezik u “učini pravu stvar” nikada nije usmjeren na osobu. Uvijek je centrirana na sustavu, usredotočena na usklađenost i individualno centrirana.

– Dovoljno je pogledati bilo koju od ovih takozvanih “istraga incidenata”, nikada o korporativnoj etici i odgovornosti i uvijek o krivnji žrtvenog jarca na pojedinca. Costa Concordia je klasičan primjer (https://novellus.solutions/ ). Gdje u svijetu postoji sigurnosni kurikulum koji uključuje Žrtveno janje Renea Girarda? Naravno, nigdje. Često kada nešto pođe po zlu, sigurnosna osoba je također žrtveno janje (https://safetyrisk.net/scapegoating-and-safety/, https://www.ishn.com/articles/112694-ehs-professionals-often-become-the-scapegoat ). Najbolji način da se odmaknete od žrtvenog jarca je odbacivanje biheviorizma, individualizma i inženjerskih metodologija – naglasio je.

Nadalje, upozorava da kada je vaš Bog nula, ljudi će biti demonizirani (https://www.nsc.org/workplace/safety-topics/work-to-zero/summit ). Kada je rizik konstruiran kao neprijatelj, učenje se čini demonom. U SPoR-u je sve u ravnoteži. Uvijek se radi o ravnoteži radnog prostora, headspacea i grupnog prostora (https://vimeo.com/143710374). Uvijek se radi o tome što funkcionira (https://www.humandymensions.com/product/it-works-a-new-approach-to-risk-and-safety/).

– I znamo iz svih dokaza da individualizam, biheviorizam i birokracija ne funkcioniraju. Nije da osobna dimenzija rizika nije relevantna, već jednostavno ne postoji ravnoteža u industriji sigurnosti koja je fiksirana na individualizam, ljubav prema objektima, ljubav prema metriki, ljubav prema nuli i biheviorizam. Dok Sigurnost ne uspostavlja ravnotežu s pomaganjem, etikom skrbi i usredotočenošću na osobu, ona nikada ne može biti profesionalna.