
Vrijeme čitanja: min
U hrvatskom zakonodavnom okviru ne postoji poseban pravilnik koji regulira isključivo izradu procjene opasnosti za računala kao opremu. Temeljni dokument ostaje Zakon o zaštiti na radu, dok se procjena rizika izrađuje sukladno Pravilniku o izradi procjene rizika. Kada govorimo o radu na računalu, ključan je Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, koji jasno definira minimalne zahtjeve vezane uz ergonomiju, radni položaj, opremu, zaslon, tipkovnicu, radni stol, stolicu, osvjetljenje i organizaciju rada.
Važno je razumjeti da pravilnik o radu na računalu ne propisuje kako izgleda procjena rizika, nego što se mora uzeti u obzir. Upravo ti elementi moraju biti prepoznati, analizirani i obrađeni u procjeni rizika. Ako se rad na računalu u procjeni spominje samo usputno ili općenito, bez stvarne analize radnog mjesta, tada se ne može govoriti o kvalitetno provedenoj procjeni.
Rad na računalu u praksi često se pogrešno doživljava kao „niskorizičan“ posao. Međutim, dugotrajno sjedenje, statički napori, nepravilni položaji tijela, naprezanje vida i psihofizičko opterećenje predstavljaju stvarne i mjerljive rizike. Upravo zato se rad na računalu mora promatrati kao posebno radno mjesto, sa svojim specifičnostima i zahtjevima.
Procjena rizika mora obuhvatiti trajanje rada na računalu, učestalost pauza, mogućnost promjene položaja, prilagodbu opreme radniku te uvjete u prostoru. To vrijedi jednako za ured, rad od kuće i hibridne oblike rada. Ako se ti elementi ne procjenjuju, propušta se osnovna svrha zaštite zdravlja radnika.
Dopuna procjene rizika za rad na računalu ne samo da je dopuštena, nego je često i najprimjerenije rješenje. Posebno u situacijama kada se mijenja organizacija rada, uvodi rad na daljinu ili se povećava udio zaposlenika koji većinu radnog vremena provode za računalom. U takvim slučajevima radi se izmjena i dopuna postojeće procjene, a ne izrada novog dokumenta.
Ne postoji propisani obrazac ni službeni dokument za procjenu rizika za rad na računalu. Zakon ne propisuje formu, već sadržaj. Procjena mora biti razumljiva, utemeljena na stvarnim uvjetima rada i povezana s mjerama koje se stvarno provode. Sve ostalo svodi se na administrativni formalizam, koji ne štiti ni radnika ni poslodavca.


