U hrvatskom zakonodavnom okviru postojao je poseban pravilnik koji je uređivao sigurnost i zaštitu zdravlja pri radu s računalom, ali on danas više ne važi kao samostalan propis u izvornom obliku. Riječ je o Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom iz 2005. godine, koji je detaljno uređivao obveze poslodavca, od ergonomije radnog mjesta do organizacije odmora i pregleda vida.

Taj je pravilnik prestao važiti oko 2021. godine, a njegovi su zahtjevi integrirani u širi regulatorni okvir zaštite na radu. To znači da rad na računalu nije dereguliran, nego se više ne promatra izdvojeno, već kao dio ukupnih opterećenja kojima je radnik izložen tijekom rada.

Danas je temeljni propis Zakon o zaštiti na radu, koji poslodavca obvezuje na opću procjenu rizika i prilagodbu radnih uvjeta radnicima, uključujući i one koji rade za računalom.

Rad na računalu u važećem regulatornom okviru

Sigurnost i zaštita zdravlja pri radu s računalom danas su obuhvaćeni Pravilnikom o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu. Taj pravilnik ne govori isključivo o računalima, ali jasno prepoznaje vidne napore, statodinamička opterećenja, ponavljajuće pokrete i psihička opterećenja, upravo ona koja su tipična za rad na računalu.

U praksi to znači da se rad na računalu mora analizirati kroz trajanje rada, položaj tijela, naprezanje vida, organizaciju pauza, osvjetljenje i uvjete u prostoru. Primjerice, propisuju se minimalne razine osvjetljenja radnog mjesta, najčešće oko 300 lux, te obveza prilagodbe radnog mjesta radniku, a ne obrnuto.

Važno je naglasiti da se ove obveze primjenjuju i na rad od kuće, ako je takav rad organiziran od strane poslodavca. Radno mjesto se tada i dalje smatra radnim mjestom u smislu zaštite na radu, bez obzira na to što se nalazi izvan prostora poslodavca.

Procjena rizika, dopune i obveze poslodavca

Poslodavac je obvezan provesti procjenu rizika za radna mjesta na kojima se obavlja rad na računalu. Ako već postoji važeća procjena rizika, a došlo je do promjena u organizaciji rada, povećanja udjela rada za računalom ili uvođenja rada od kuće, radi se izmjena i dopuna postojeće procjene, a ne nužno nova procjena.

Ne postoji propisani obrazac ili službeni dokument za procjenu rizika za rad na računalu. Zakon ne propisuje formu, već sadržaj. Procjena mora prepoznati stvarne rizike i predvidjeti mjere, poput ergonomskog uređenja radnog mjesta, osiguravanja odmora, preventivnih zdravstvenih pregleda, uključujući pregled vida, te informiranja radnika o rizicima i pravilnom načinu rada.

Drugim riječima, nestankom starog pravilnika nije nestala obveza. Nestala je samo iluzija da se rad na računalu može „riješiti“ jednom tablicom i potpisom. Danas se od poslodavca očekuje razumijevanje stvarnih opterećenja i njihovo upravljanje kroz kvalitetnu procjenu rizika.