
Vrijeme čitanja: min
Image by Freepik
Tijekom 2024. godine inspektori rada Državnog inspektorata obavili su 5356 inspekcijskih nadzora primjene propisa u području zaštite na radu. Od toga je 731 nadzor proveden u povou ozljeda na prostorima poslodavaca. I to: 60 u slučaju smrtnih događaja, 560 zbog težih ozljeda koje su zahtijevale hitnu medicinsku pomoć i hospitalizaciju, te 111 nadzora zbog drugih ozljeda. Na temelju tih nadzora donesene su brojne prekršajne mjere. Samo u 2024. godini izrečene su novčane kazne u ukupnom iznosu od 133.697 eura. Raspon kazni propisan zakonom kreće se od 1300 do 132.000 eura, ovisno o težini i okolnostima prekršaja.
Ove brojke jasno pokazuju da inspekcijski nadzor nije puka administrativna formalnost, nego ozbiljan instrument zaštite zdravlja radnika i kontrole poslodavaca. Kazna je i znak da u tvrtki postoje sustavni problemi u brizi za sigurnost zaposlenika. Kada inspektor napiše zapisnik i prekršajnu prijavu, to znači da je tvrtka zanemarila obveze koje su ujedno i zakonske i moralne: osigurati radno mjesto bez nepotrebnih rizika.
Najčešći uzroci kazni ponavljaju se iz godine u godinu. I to: neažurirana ili neizrađena procjena rizika, radnici koji nisu osposobljeni za zaštitu na radu, manjkava evidencija o zdravstvenim pregledima, neispravna radna oprema, nepropisna uporaba zaštitnih sredstava, kao i neprovedeni zakonski pregledi instalacija i radnog okoliša. Sve su to propusti koji ugrožavaju zdravlje i živote ljudi, a poslodavca izlažu ozbiljnim financijskim i reputacijskim rizicima.

Image by Freepik
Odgovor na pitanje „kako smanjiti kazne inspektora“ nije u traženju rupa u sustavu, nego u stvaranju sigurnosne kulture i sustavne prevencije. Poslodavci koji žele izbjeći visoke kazne moraju na vrijeme urediti ključne procese:
Ključno je razumjeti: kazna je samo simptom. Pravi cilj sustava zaštite na radu nije izbjeći inspektora, nego osigurati zdravije, sigurnije i produktivnije radno okruženje. Prevencija je uvijek jeftinija i korisnija od plaćanja kazni ili suočavanja s posljedicama nesreće. Poslodavci koji promijene perspektivu – od gledanja na inspekcijski nadzor kao prijetnju, prema shvaćanju ga kao priliku za poboljšanje – dugoročno grade reputaciju i stabilnost svojih tvrtki.
Pitanje za kraj nije „koliko će nas inspekcija koštati“, nego „što mi sami činimo da radnici budu sigurni, a tvrtka usklađena s propisima“. Onaj tko se na to pitanje suoči iskreno i odgovorno, smanjit će rizik od kazne prije nego što inspektor zakuca na vrata.


