Temperatura na radnom mjestu: kako spriječiti toplinski stres
Prvi vrući dan nije vrijeme za izradu plana zaštite od vrućine. Kada temperatura na radnom mjestu poraste, posljedice se ne…
Vrijeme čitanja: min
Sunčan dan često se doživljava kao povoljan uvjet za rad na otvorenom. Međutim, radnik ne mora osjećati veliku vrućinu niti zadobiti opekline da bi bio izložen štetnom ultraljubičastom zračenju.
Građevinski radnici, poljoprivrednici, komunalni radnici, dostavljači, monteri, cestari i svi koji veći dio radnog dana provode na otvorenom mogu tijekom godina prikupiti veliku ukupnu dozu sunčeva zračenja. Posljedice nisu uvijek vidljive odmah. Uz opekline i oštećenja očiju, dugotrajna izloženost povećava rizik od bolesti kože, uključujući rak kože.
Zato UV zračenje na radnom mjestu treba promatrati kao rizik koji se procjenjuje i kojim se upravlja. Krema sa zaštitnim faktorom može biti dio zaštite, ali sama po sebi nije dovoljan plan.
Ultraljubičasto zračenje dio je Sunčeva zračenja koji ne možemo vidjeti ni osjetiti. Osjećaj topline zato nije pouzdan pokazatelj izloženosti: za svježeg ili djelomično oblačnog dana UV zračenje i dalje može biti dovoljno jako da zahtijeva zaštitu.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da su radnici izloženi sunčevu UV zračenju tijekom rada izloženi većem riziku od nemelanomskih karcinoma kože. Prema zajedničkim procjenama WHO-a i Međunarodne organizacije rada, 2019. godine sunčevu UV zračenju na radu bilo je izloženo približno 1,6 milijardi ljudi radne dobi u svijetu.
Za poslodavca je važno razlikovati dva povezana, ali različita rizika:
Zaštita od vrućine i zaštita od UV zračenja trebaju se planirati zajedno, ali jedna ne zamjenjuje drugu.
Rizik je posebno važan za radnike koji redovito ili dugo rade na otvorenom, primjerice u:
Na stvarnu izloženost utječu trajanje boravka vani, doba dana i godine, nadmorska visina, naoblaka te odbijanje zračenja od vode, metala, betona, stakla i drugih svijetlih površina. Važno je i koliko kože ostaje nepokriveno te pružaju li odjeća, pokrivalo za glavu i naočale odgovarajuću zaštitu.
Posebnu pozornost treba posvetiti radnicima vrlo svijetle puti, osobama s većim brojem madeža, radnicima koji su ranije liječeni zbog bolesti kože te onima koji uzimaju lijekove koji mogu povećati osjetljivost na sunce. Individualne zdravstvene okolnosti procjenjuju se uz savjet liječnika, odnosno specijalista medicine rada.
UV indeks pokazuje razinu Sunčeva ultraljubičastog zračenja na određenom mjestu i u određeno vrijeme. Što je vrijednost viša, veća je mogućnost oštećenja kože i očiju te je potrebno manje vremena da ono nastane.
WHO preporučuje primjenu zaštitnih mjera kada UV indeks dosegne vrijednost 3 ili višu. To nije hrvatska zakonska granica izloženosti, nego praktičan zdravstveni prag za početak zaštite. Prognoze i izmjerene vrijednosti UV indeksa za Hrvatsku objavljuje Državni hidrometeorološki zavod.
| UV indeks | Razina | Praktično postupanje pri radu na otvorenom |
|---|---|---|
| 1–2 | niska | pratiti uvjete i uzeti u obzir posebno osjetljive radnike te reflektirajuće površine |
| 3–5 | umjerena | organizirati zaštitu: hlad, prikladna odjeća, zaštita glave i očiju te krema na nepokrivenoj koži |
| 6–7 | visoka | smanjiti nepotrebno izlaganje, osobito oko sredine dana, te pojačati organizacijske i osobne mjere |
| 8–10 | vrlo visoka | rad u najizloženijem dijelu dana svesti na najmanju moguću mjeru i osigurati dosljednu kombiniranu zaštitu |
| 11+ | ekstremna | izloženost planirati samo kada je nužna, uz najvišu razinu organizacijskih i zaštitnih mjera |
UV indeks treba provjeravati pri planiranju rada, a ne tek kada je radnik već nekoliko sati na terenu. Jednako tako, naoblaka nije razlog da se praćenje prekine: dio UV zračenja prolazi kroz oblake, a u određenim uvjetima raspršenje i refleksija mogu povećati izloženost UV zračenju na radnom mjestu.
Zakon o zaštiti na radu obvezuje poslodavca da procjenjuje rizike za život i zdravlje radnika, uključujući fizikalne štetnosti i druge rizike prisutne na radu. Na temelju procjene rizika poslodavac mora primjenjivati preventivne mjere i organizirati rad tako da se utvrđeni rizici uklone ili svedu na najmanju moguću mjeru.
Propisi ne određuju jednu univerzalnu dopuštenu vrijednost sunčeva UV zračenja koja bi jednako vrijedila za svaki posao na otvorenom. Zato procjena ne treba završiti rečenicom da se rad obavlja vani, nego treba uzeti u obzir konkretne poslove, trajanje i vrijeme izlaganja, sezonu, mjesto rada, mogućnost hlada, odjeću i druge uvjete.
Praćenje UV indeksa od vrijednosti 3, premještanje poslova izvan razdoblja najjačeg zračenja i odabir prikladne odjeće predstavljaju praktične preventivne mjere utemeljene na zdravstvenim preporukama. One se odabiru i prilagođavaju prema procjeni rizika.
Učinkovita zaštita slijedi uobičajenu hijerarhiju mjera: prvo se pokušava smanjiti ili izbjeći izloženost organizacijom rada, zatim se koriste tehnička rješenja i zaštitna odjeća, a krema se nanosi na kožu koja se ne može prikladno prekriti.
Odgovorna osoba treba unaprijed pratiti prognozu UV indeksa, zajedno s temperaturom i upozorenjima na toplinske valove. Kada vrsta posla to dopušta, najizloženije poslove korisno je rasporediti ranije ujutro ili kasnije poslijepodne kako bi se maksimalno smanjio rizik od posljedica koje UV zračenje na radnom mjestu uzrokuje.
To ne znači da se sav rad mora zaustaviti čim UV indeks dosegne 3. Znači da od te vrijednosti zaštita mora biti svjesno planirana i primijenjena.
Hlad može biti trajna nadstrešnica, prijenosni zaklon, kabina vozila ili drugo mjesto koje smanjuje izravnu izloženost. Treba ga osigurati blizu mjesta rada kako bi ga radnici mogli koristiti tijekom odmora i kada priroda zadatka dopušta.
Stablo, suncobran ili lagana mreža ne pružaju nužno potpunu UV zaštitu. Na izloženost utječe i zračenje koje dolazi sa strane ili se odbija od okolnih površina. Zato hlad treba promatrati kao jednu od mjera, a ne kao jedino rješenje.
Odjeća treba prekriti što veći dio kože, ali istovremeno biti primjerena temperaturi, fizičkom opterećenju i drugim opasnostima posla. U praksi to najčešće znači laganu, prozračnu i dovoljno gusto tkanu odjeću dugih rukava i nogavica s kojom UV zračenje na radnom mjestu ne predstavlja toliko opasnost.
Odabir se ne smije provoditi izolirano. Teža ili neprozračna odjeća može povećati toplinsko opterećenje, dok uklanjanje propisane osobne zaštitne opreme može radnika izložiti drugoj ozbiljnoj opasnosti. Potrebno je pronaći rješenje koje istodobno odgovara svim prepoznatim rizicima.
Kod poslova koji ne zahtijevaju zaštitnu kacigu može se koristiti pokrivalo širokog oboda koje štiti lice, uši i vrat. Kada je kaciga obvezna, dodatke za zaštitu od sunca treba birati tako da budu namijenjeni konkretnom modelu i da ne narušavaju zaštitnu funkciju, pravilno pristajanje ili sukladnost kacige.
Sunčane naočale trebaju pružati odgovarajuću UV zaštitu i biti prikladne za radni zadatak. Obične zatamnjene naočale bez potvrđene UV zaštite nisu odgovarajuća zamjena za zaštitu očiju.
Kremu širokog spektra zaštite treba nanositi na dijelove kože koji ostaju nepokriveni, u dovoljnoj količini i ponovno prema uputama proizvođača, osobito nakon znojenja ili brisanja kože. Odabir proizvoda treba biti prilagođen uvjetima rada i mogućim dodirima s prašinom, kemikalijama ili drugom opremom.
Krema ne treba služiti za produljivanje vremena provedenog na suncu. Ako se rad može organizirati u hladu ili izvan razdoblja najjačeg zračenja, te mjere imaju prednost.
Radnici trebaju razumjeti da UV zračenje na radnom mjestu nije isto što i toplina te da zaštita može biti potrebna i kada nema osjećaja velike vrućine. Upute trebaju biti kratke i povezane sa stvarnim radom:
Voditelji trebaju provjeravati provode li se dogovorene mjere. Plan koji postoji samo u procjeni rizika ne štiti radnika na terenu.
UV zračenje ne možemo procijeniti prema temperaturi ili osjećaju topline. Potrebno je pratiti UV indeks.
Oblaci mogu smanjiti dio zračenja, ali ga ne uklanjaju. Zaštitu treba planirati prema UV indeksu i uvjetima rada.
Krema je korisna za nepokrivenu kožu, ali ne zamjenjuje hlad, prilagodbu rasporeda, odjeću i zaštitu očiju.
Kaciga štiti od opasnosti za koje je projektirana, ali lice, uši i vrat često ostaju izloženi. Dodatna zaštita mora biti kompatibilna s kacigom i odobrena za njezinu uporabu.
Prije razdoblja pojačanog UV zračenja poslodavac bi trebao moći potvrdno odgovoriti na sljedeća pitanja:
Ako je odgovor na više pitanja „ne”, zaštita od UV zračenja još nije dovoljno organizirana.
UV zračenje na radnom mjestu nije problem samo tijekom toplinskog vala niti samo kada netko dobije opekline. Kod radnika na otvorenom izloženost se ponavlja iz dana u dan, a posljedice se mogu razvijati godinama.
No, isto tako UV zračenje na radnom mjestu nije bauk. Naime, dobra zaštita počinje procjenom stvarne izloženosti i praćenjem UV indeksa. Nastavlja se organizacijom vremena rada, osiguravanjem hlada, prikladnom odjećom te zaštitom glave i očiju. Krema za zaštitu od sunca važna je dopuna za kožu koja se ne može prekriti, ali nije zamjena za ostale mjere.
Cilj nije otežati rad na otvorenom, nego ga organizirati tako da se svakodnevna izloženost opasnosti koju UV zračenje na radnom mjestu predstavlja svede na najmanju razumno ostvarivu mjeru i dugoročno zaštiti zdravlje radnika.
