
Vrijeme čitanja: min
Nesreća na radu koja je kao malo koja prije nje promijenila svijet, svakako je ona od prije 13 godina u jednoj od najnapučenijih zemalja na svijetu. Naime, kada se govori o velikim industrijskim tragedijama koje su promijenile propise i način razmišljanja o sigurnosti radnika, malo koji događaj ima takav značaj kao urušavanje zgrade Rana Plaza u Bangladešu. Ova katastrofa iz 2013. godine postala je simbol loših radnih uvjeta, neodgovornosti poslodavaca i posljedica zanemarivanja osnovnih pravila sigurnosti.
Iako se dogodila tisućama kilometara od Europe, posljedice su se osjetile diljem svijeta. Rana Plaza pokazala je kako jedna nesreća na radu može potaknuti promjene u zakonodavstvu, inspekcijskim nadzorima i odgovornosti velikih međunarodnih kompanija.
Dana 24. travnja 2013. godine srušila se osmerokatna poslovna zgrada Rana Plaza u gradu Savaru, nedaleko od glavnog grada Bangladeša, Dhake. U zgradi su se nalazile tvornice tekstila koje su proizvodile odjeću za poznate svjetske modne brendove.
U trenutku urušavanja u zgradi se nalazilo više od 3500 radnika. Katastrofa je odnijela živote najmanje 1134 osobe, dok je više od 2500 ljudi ozlijeđeno.
Prema broju žrtava, riječ je o jednoj od najsmrtonosnijih industrijskih katastrofa u modernoj povijesti.
Posebno zabrinjava činjenica da katastrofa nije bila iznenadna.
Dan prije urušavanja radnici i prolaznici primijetili su velike pukotine na zidovima i nosivim stupovima. Inženjeri koji su pregledali objekt upozorili su da zgrada nije sigurna za korištenje te preporučili hitnu evakuaciju.
Banke i trgovine koje su se nalazile u prizemlju zatvorile su svoja vrata.
Međutim, vlasnici tvornica naredili su radnicima da se sljedećeg jutra vrate na posao. Mnogi radnici kasnije su svjedočili da su bili pod pritiskom te da su strahovali od gubitka plaće ili otkaza ako odbiju doći na posao.
Nekoliko sati nakon početka smjene zgrada se urušila.
Istrage su pokazale da se nije radilo o jednom propustu, nego o nizu ozbiljnih grešaka koje su se godinama gomilale.
Upravo kombinacija tehničkih nedostataka i loših upravljačkih odluka dovela je do katastrofalnog ishoda.
| Podatak | Vrijednost |
|---|---|
| Datum nesreće | 24. travnja 2013. |
| Lokacija | Savar, Bangladeš |
| Broj poginulih | 1134 |
| Broj ozlijeđenih | Više od 2500 |
| Broj radnika u zgradi | Više od 3500 |
| Broj katova | 8 |
| Industrija | Tekstilna proizvodnja |
Katastrofa Rana Plaza izazvala je snažne reakcije međunarodne javnosti. Po prvi put veliki broj potrošača počeo je ozbiljnije propitivati uvjete u kojima nastaje odjeća koju svakodnevno kupuju.
Mnoge međunarodne kompanije našle su se pod pritiskom da preuzmu veću odgovornost za sigurnost radnika u svojim opskrbnim lancima.
Nakon katastrofe pokrenut je sporazum poznat kao „Accord on Fire and Building Safety in Bangladesh“. Cilj sporazuma bio je poboljšati sigurnost tvornica kroz:
Tisuće tvornica prošle su detaljne sigurnosne preglede, a mnogi objekti morali su provesti značajne građevinske zahvate kako bi mogli nastaviti s radom.
Iako se katastrofa dogodila u tekstilnoj industriji, njezine pouke vrijede za svaku djelatnost.
Jedna od najvažnijih lekcija jest da se upozorenja zaposlenika i stručnjaka nikada ne smiju ignorirati. U mnogim nesrećama na radu znakovi opasnosti pojavljuju se danima, tjednima ili čak mjesecima prije samog incidenta.
Kada se sigurnost podredi proizvodnji, rokovima ili profitu, rizik od katastrofe naglo raste.
Više od deset godina nakon urušavanja, Rana Plaza ostaje jedan od najpoznatijih primjera kako zanemarivanje sigurnosti može dovesti do katastrofalnih posljedica. Ovaj događaj često se navodi u edukacijama iz područja zaštite na radu, građevinske sigurnosti i korporativne odgovornosti.
Svaka nesreća na radu nosi svoju priču, ali Rana Plaza pokazuje koliko cijena nečinjenja može biti visoka. U ovom slučaju više od tisuću ljudi izgubilo je život zbog odluka koje su se mogle izbjeći. Upravo zato stručnjaci zaštite na radu diljem svijeta i danas ističu ovu tragediju kao podsjetnik da sigurnost nikada ne smije biti kompromis, nego temelj svakog radnog mjesta.


