Pitanje “kolika je dopuštena buka” u kuhinjici ili prostoru za blagovanje na poslu nema jedan jedini broj kao odgovor. I to je ono što često zbunjuje. Takvi prostori nisu klasična radna mjesta, ali nisu ni potpuno privatni boravišni prostori. Upravo zato na njih se primjenjuju dva seta pravila, zaštita na radu i opći propisi o buci u prostorima gdje ljudi borave. Ključ je razumjeti kako ih povezati u praksi.

U većini tvrtki kuhinjice i blagovaonice služe kao prostor za odmor, kratki predah i komunikaciju. Ako buka u takvom prostoru ometa razgovor ili opuštanje, problem već postoji, čak i prije nego što se dođe do formalnih mjerenja. Drugim riječima, pitanje dopuštene buke nije samo pravno, nego i funkcionalno.

Što kaže zakon o buci na radu

Prema pravilniku o zaštiti radnika od izloženosti buci, ne postoji posebna kategorija za kuhinjice ili blagovaonice. Umjesto toga, gleda se ukupna izloženost radnika tijekom radnog dana. Propisane su tri ključne razine, 80 dB(A) kao donja upozoravajuća, 85 dB(A) kao gornja upozoravajuća i 87 dB(A) kao granična vrijednost izloženosti.

To znači da bi buka u prostoru za blagovanje teoretski mogla biti i viša, ali samo ako radnici tamo ne borave značajno dugo. No u praksi, takav pristup nema smisla. Prostor koji služi odmoru ne smije biti akustički naporan, bez obzira na formalne granice. Poslodavac je dužan procijeniti rizik i osigurati uvjete koji ne narušavaju zdravlje ni koncentraciju radnika.

Najviše dopuštene ocjenske razine buke u zatvorenim boravišnim prostorima

Dopuštena buka u boravišnim prostorima

Kad se kuhinjica ili blagovaonica promatra kao prostor za odmor, tada su relevantni propisi o buci u boravišnim prostorima. Tu dolazimo do konkretnije brojke. Za zatvorene prostore u kojima ljudi borave, preporučena razina je oko ≤ 55 dB(A).

To je razina normalnog razgovora. Sve iznad toga počinje stvarati napor, a iznad 65 dB(A) već govorimo o prostoru u kojem se komunikacija otežava. U kontekstu radnog mjesta, to znači da ventilacija, kuhinjski uređaji ili buka iz pogona ne bi smjeli dominirati prostorom za odmor.

Image by vectorjuice on Freepik

Praktično gledano, ako zaposlenici moraju podizati glas da bi se čuli ili izbjegavaju prostor jer je bučan, tada dopuštena buka više nije u skladu s namjenom prostora. I tu zakon daje jasnu poruku, prostor za odmor mora biti prilagođen svojoj funkciji, a ne samo formalno zadovoljavati minimum.

U konačnici, iako ne postoji jedna brojka isključivo za kuhinjice, kombinacijom propisa dolazi se do realnog standarda. Dopuštena buka u takvim prostorima trebala bi biti bliža razini boravišnih prostora nego radnih pogona. To je i zakonski i zdravorazumski pristup.