Napomena:
Objavljeno u Narodnim novinama br. 100/99. na temelju članka 53. stavka 2. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine br. 58/93.).

Primjena ovog propisa utvrđena je člankom 67. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine br. 92/10.).

PRAVILNIK

O ZAŠTITI OD POŽARA UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

Članak 1.

1) Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni zahtjevi glede zaštite od požara za ugostiteljske objekte.

2) Ugostiteljskim objektom smatraju se ugostiteljske jedinice koje su kao takve određene propisom o klasifikaciji, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata.

Članak 2.

Ovaj Pravilnik ne odnosi se na ugostiteljske objekte koji se nalaze u starogradskim jezgrama i na ugostiteljske objekte koji su proglašeni spomenicima kulture.

I. DEFINICIJE

Članak 3.

1) Pojedini izrazi i pojmovi koji se rabe u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

– put za izlaženje je dio ugostiteljskog objekta kojim se u slučaju požara obavlja evakuacija ljudi u otvoren (slobodan) prostor, a sastoji se od vanjskog izlaza, sigurnosnog izlaznog puta i/ili od pristupnog prostora,

– pristupni prostor je dio puta za izlaženje od izlaznih vrata iz nekog prostora ugostiteljskog objekta (sobe, apartmana, pomoćne prostorije i sl.) do sigurnosnog izlaznog puta ili vanjskog izlaza,

– sigurnosni izlazni put je dio puta za izlaženje koji je od ostalih dijelova ugostiteljskog objekta odvojen građevinskim elementima određene otpornosti na požar (zidovi, stropovi, vrata i sl.),

– sigurnosno stubište je stubište koje je dio sigurnosnog izlaznog puta,

– vanjski izlaz iz ugostiteljskog objekta je svaki izlaz koji vodi na ulicu ili dovoljno velik otvoren i neugrožen prostor,

– javni prostor u ugostiteljskom objektu je dio objekta u koji je dozvoljen pristup svim korisnicima objekta,

– slijepi hodnik je hodnik sa izlazom u samo jednom smjeru,

– nosive konstrukcije su konstrukcije ugostiteljskog objekta preko kojih se opterećenje izravno ili preko drugih konstrukcija prenosi na tlo (nosivi zidovi, stupovi, grede, rešetkasti nosači i sl.),

– požarni zid je zid minimalne otpornosti na požar od 90 minuta koji presijeca objekt od temelja do krova i na krovu završava sa nadvišenjem od najmanje 50 cm iznad krova, ili sa konzolom ispod krova širine od najmanje 1 m lijevo i desno od požarnog zida iste otpornosti na požar kao i požarni zid,

– visoki objekti su građevine čija je kota poda najvišeg kata najmanje 22 m iznad najniže kote površine uz ugostiteljski objekt koje služe kao vatrogasni pristup,

– otpornost na požar je svojstvo građevinskih elemenata ili konstrukcija da u uvjetima izloženosti tipičnom razvoju požara određeno vrijeme sačuvaju stabilnost, i/ili spriječe prodor plamena i toplinskog zračenja sukladno zahtjevima norme za ispitivanje otpornosti na požar,

– klasa otpornosti na požar određena je vremenom u kojem je građevinski element ili konstrukcija u uvjetima tipičnog razvoja požara očuvao svoju stabilnost, spriječio prodor plamena ili toplinskog zračenja sukladno vrijednostima dopuštenih normom,

– tipični razvoj požara određen je krivuljom koja je normirana prema HRN DIN 4102, dio 2,

– vrata otporna na požar su vrata koja imaju klasu otpornosti na požar od najmanje 30 minuta i koja posjeduju potvrdu o sukladnosti (certifikat) tipa sa zahtjevima norme HRN DIN 4102, dio 5 za otpornosti na požar. Vrata otporna na požar moraju imati uređaj za automatsko zatvaranje vrata,

– uređaj za automatsko zatvaranje vrata je uređaj koji vrata otporna na požar drži otvorena ili zatvorena, a pri promjeni neke od požarnih veličina otvorena vrata otporna na požar automatski zatvara,

– opća rasvjeta je umjetna rasvjeta građevine ili prostora ili njihovog dijela koja odgovara njihovoj posebnoj namjeni,

– sigurnosna rasvjeta je umjetna rasvjeta građevine ili prostora ili njihovog dijela, pridodana općoj rasvjeti iz sigurnosnih razloga. Sastoji se od pomoćne i panik rasvjete, a automatski se uključuje za vrijeme smetnji ili prekida u napajanju električnom energijom opće rasvjete,

– pomoćna rasvjeta je sigurnosna rasvjeta koja osvjetljava prostor minimalno propisanim osvjetljenjem tijekom minimalno propisanog vremena,

– panik rasvjeta je sigurnosna rasvjeta koja označava najkraći put iz građevine ili prostora na siguran otvoren prostor tijekom minimalno propisanog vremena,

– podzemna garaža je prostor za ostavljanje vozila bez nadzora vozača čiji strop se nalazi na visini manjoj od 1,7 m iznad kote okolnog tla,

– pomoćne prostorije su strojarnica, kotlovnice, spremišta goriva, crpne stanice, prostorije za smještaj generatora el. struje, transformatora, rashladnih uređaja, rasklopnih prekidača (ormara), sustava s plinskim bocama, skladišta i ostale prostorije za obavljanje servisnih djelatnosti,

– upravitelj ugostiteljskog objekta je osoba koja rukovodi radom ugostiteljskog objekta (ukoliko nije imenovana takva osoba upraviteljem se smatra vlasnik).

II. OTPORNOST NA POŽAR NOSIVIH KONSTRUKCIJA UGOSTITELJSKOG OBJEKTA

Članak 4.

1) Otpornost na požar nosivih konstrukcija ugostiteljskog objekta koji nije viši od tri kata mora biti najmanje 30 minuta.

2) Otpornost na požar nosivih konstrukcija ugostiteljskih objekata koji su viši od tri kata, a nisu visoki objekti, mora biti najmanje 60 minuta.

3) Za ugostiteljske objekte koji spadaju u visoke objekte otpornost na požar nosivih konstrukcija određuje se sukladno propisima o visokim objektima.

Članak 5.

Otpornost na požar građevinskih elemenata dokazuje se prema odgovarajućoj normi skupine HRN DIN 4102.

III. GRAĐEVINSKE MJERE ZA SPRJEČAVANJE PRIJENOSA POŽARA U UGOSTITELJSKOM OBJEKTU

Članak 6.

1) Ugostiteljski objekti moraju biti podijeljeni u požarne sektore.

2) Veličina požarnog sektora u ugostiteljskim objektima višim od tri kata, koji ne spadaju u visoke objekte, može biti najviše 1 500 m˛.

3) Veličina požarnog sektora u ugostiteljskim objektima koji spadaju u visoke objekte određuje se sukladno propisima o zaštiti od požara visokih objekata.

4) Požarni sektor kod ugostiteljskih objekata koji su viši od tri kata može obuhvaćati najviše dva kata, pri čemu dužina dulje strane požarnog sektora može iznositi najviše 60 m.

5) Građevinski elementi i uređaji za zatvaranje otvora na granici požarnog sektora mogu imati otpornost na požar za najviše 30 minuta manju od otpornosti na požar elemenata na granici požarnog sektora u koji su ugrađeni ali ne manju od 30 minuta.

6) Stavci 2. i 4. ovog članka ne odnose se na požarne sektore zaštićene stabilnim sustavom za gašenje požara tipa sprinkler.

Članak 7.

Ugostiteljski objekti koji se dodiruju s drugim građevinama moraju od njih biti odijeljeni vanjskim požarnim zidom.

IV. PUTOVI ZA IZLAŽENJE

Članak 8.

Širina putova za izlaženje na najužem mjestu ne smije biti manja od veličina propisanih u tablici 1. koja je tiskana uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Članak 9.

1) Dužina pristupnog prostora može iznositi najviše 35 m.

2) Udaljenost iz stavka 1. ovog članka može biti do 55 m ako je prostor kroz koji vodi put iz stavka 1. ovog članka zaštićen stabilnim sustavom za gašenje požara tipa sprinkler.

Članak 10.

1) Građevni elementi kojima je omeđen sigurni izlazni put iz ugostiteljskih objekata a koji nisu viši od tri kata, moraju imati otpornost na požar najmanje 30 minuta.

2) U ugostiteljskim objektima, koji su viši od tri kata, građevinski elementi koji omeđuju sigurni izlazni put (zidovi, podovi, stropovi) moraju imati otpornost na požar najmanje jednaku otpornosti na požar nosivih konstrukcija objekta.

3) Otpornost na požar iz stavaka 1. i 2. ovog članka dokazuje se sukladno odredbama članka 5. ovog Pravilnika.

Članak 11.

1) U ugostiteljskim objektima koji su viši od dva kata, mora postojati mogućnost izlaženja sa svakog kata putom za izlaženje u najmanje dva smjera.

2) Iznimno odredbe stavka 1. ovog članka neće se primjenjivati na ugostiteljske objekte visine do 4 kata ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– na jednom katu može se nalaziti najviše 6 spavaćih soba,

– udaljenost od osi vrata bilo koje spavaće sobe do stubišta nije duža od 10 m,

– udaljenost od najudaljenijeg dijela bilo kojeg javnog prostora dostupnog osobama do stubišta nije duža od 15 m,

– stubište nije uže od 1,1 m,

– stubište zadovoljava uvjete iz članaka 16. i 17. ovog Pravilnika.

Članak 12.

1) Na svim ulazima i izlazima u sigurnosni izlazni put moraju biti ugrađena vrata koja mogu imati najviše za 30 minuta manju otpornost na požar od građevinskih elemenata sigurnog izlaznog puta u koji su ugrađena ali ne manju od 30 minuta.

Članak 13.

Ugostiteljski objekti koji su viši od tri kata moraju imati najmanje jedno sigurnosno stubište.

Članak 14.

1) Širina stubišta koje se koristi kao put za izlaženje određuje se prema projektiranom broju osoba koje mogu koristiti stubište i broju katova sa kojih osobe izlaze na stubište i ne smije biti manja od vrijednosti propisanih u tablici 2. koja je tiskana uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

2) Širina stubišta ne smije biti ni na kojem mjestu manja od širine ulaza kojim se ulazi na stubište.

3) Širina stubišta u ugostiteljskim objektima višim od 30 m mjereno od razine najniže kote površine uz ugostiteljski objekt koja služi kao vatrogasni pristup, ne smije ni u kojem slučaju biti manja od 1,4 m.

Članak 15.

1) Za završno oblaganje građevinskih elemenata kojima je omeđen sigurnosni izlazni put mogu se upotrebljavati samo negorivi materijali ili materijali klase gorivosti A1 i A2., izuzev podova sigurnosnog izlaznog puta koji se mogu oblagati materijalima klase B1.

2) Za završno uređenje zidova pristupnog prostora mogu se upotrebljavati materijali klase gorivosti najmanje B1, a podova najmanje klase gorivosti B2.

3) Za završno uređenje stropova putova za izlaženje mogu se upotrebljavati samo negorivi materijali ili materijali klase gorivosti A1 i A2.

4) Negorivost ili klase gorivosti materijala iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka dokazuje se prema normi HRN DIN 4102, dio 1 i dio 14, ili 4102, dio 4.

Članak 16.

1) Ugostiteljski objekt mora biti projektiran na način da dužina slijepog hodnika ne prelazi 10 m.

2) Iznimno od stavka 1. ovog članka dužina slijepog hodnika koji je u ugostiteljskom objektu zaštićen sustavom za gašenje požara tipa sprinkler ne smije prelaziti 15 m.

3) Dužina slijepog hodnika iz stavaka 1. i 2. ovog članka mjeri se simetralom tlocrtne površine hodnika.

Članak 17.

1) Na najvišem dijelu stubišta koja se koriste kao izlazni put moraju se ugraditi elementi za odvođenje dima i topline, svijetlog otvora najmanje 1 kvadratni metar, koji se otvaraju automatski a moraju imati i mogućnost ručnog otvaranja.

2) Elementi za odvođenje dima i topline u ugostiteljskim objektima koji imaju ugrađen sustav vatrodojave moraju se otvarati proradom sustava vatrodojave.

3) Ako se stubište iz stavka 1. ovog članka nalazi na vanjskom zidu ugostiteljskog objekta kao elementi za odvođenje dima i topline mogu se koristiti i otklopni prozori koji se mogu otvarati iz prizemlja i podesta stubišta zadnjeg kata.

Članak 18.

Na putovima za izlaženje ne smiju se nalaziti predmeti koji pomažu širenju požara (primjerice goriva ambalaža, dijelovi namještaja, gorive zavjese i sl.), stvari koje bi mogle ometati izlaz osobama (primjerice aparati različitih namjena, garderobni ormari, pričuvni dijelovi, uskladištena roba i sl.), niti ogledala koja bi mogla zbuniti osobe u slučaju evakuacije.

Članak 19.

1) Vrata na izlaznim putovima ne smiju imati mogućnosti zaključavanja i moraju se otvarati u smjeru izlaza.

2) Okretna ili klizna vrata ne smatraju se odgovarajućim vratima na putu za izlaženje i uz njih se moraju ugraditi dodatna vrata u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3) Stavak 1. ovog članka ne odnosi se na vanjska vrata ugostiteljskog objekta koja su pod stalnim direktnim nadzorom djelatnika ugostiteljskog objekta.

4) Vanjska vrata iz stavka 3. ovog članka moraju biti stalno otključana u vremenu korištenja ugostiteljskog objekta.

5) Brava na vratima koja se nalaze na izlaznim putovima mora biti tako napravljena da omogući otvaranje vrata pritiskom bilo kojeg dijela tijela čovjeka na dio vrata u visini brave.

6) Odredbe ovog članka ne odnose se na vrata prostorija u kojima gosti borave, kao što su sobe za spavanje, apartmani i sl.

V. VATROGASNI PRISTUPI

Članak 20.

Svaki ugostiteljski objekt mora imati vatrogasni pristup izgrađen sukladno s Pravilnikom o uvjetima za vatrogasne pristupe.

VI. TAVANI

Članak 21.

1) Tavani u ugostiteljskim objektima moraju biti izvedeni kao zaseban požarni sektor odijeljen od ostalih dijelova ugostiteljskog objekta građevinskim elementima koji imaju otpornost na požar od najmanje 60 minuta.

2) U slučaju da je u prostoru tavana ugrađen sustav vatrodojave otpornost elemenata iz stavka 1. ovog članka mora biti najmanje 30 minuta.

3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na ugostiteljske objekte visine do tri kata i u slučaju kada se prostor tavana štiti stabilnim sustavom za gašenje požara.

4) Tavanski prostori moraju biti čisti i ne smiju se koristiti za držanje gorivih tvari.

VII. ELEKTRIČNE INSTALACIJE

Članak 22.

1) Ugostiteljski objekti osim opće rasvjete moraju imati izvedenu i sigurnosnu rasvjetu, koja mora udovoljavati propisanim zahtjevima za sigurnosne električne sustave.

2) Pomoćna rasvjeta iz stavka 1. ovog članka mora osvjetljavati prostoriju u kojoj je izvedena minimalnim osvjetljenjem od 1 luksa, mjereno na podu prostorije, u vremenu od najmanje 2 sata po uključenju.

3) Panik rasvjeta iz stavka 1. ovog članka mora osvjetljavati prostor izlaza minimalnim osvjetljenjem od 1 luksa, mjereno na podu prostorije, u vremenu od najmanje 2 sata po uključenju.

4) Stavak 1. ovog članka ne odnosi se na kampove, kuće i stanove za odmor, sobe za iznajmljivanje te ugostiteljske objeke za prehranu u kojima se može okupiti najviše 50 osoba ili imaju tlocrtnu površinu manju od 50 m˛, a nalaze se u prizemlju.

Članak 23.

1) Sigurnosna rasvjeta mora se pregledati najmanje dva puta godišnje i to obavezno jednom neposredno prije nastupanja glavne turističke sezone.

2) O obavljenim pregledima iz stavka 1. ovog članka mora se voditi evidencija.

3) Odgovorna osoba za pregled i vođenje evidencije je osoba zadužena za poslove zaštite od požara u ugostiteljskom objektu.

VIII. SUSTAV VENTILACIJE

Članak 24.

1) Sustav ventilacije ugostiteljskog objekta mora biti izveden na način da u slučaju požara spriječi ulaz produkata izgaranja u prostor izlaznih putova i da se omogući njegovo čišćenje, održavanje i provjera ispravnog djelovanja zaklopki.

2) Sustav ventilacije mora biti izrađen sukladno propisima o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sustave.

Članak 25.

1) Zaklopke iz članka 24. stavka 2. ovog Pravilnika moraju biti otporne na požar:

– u zgradama do 3 nadzemna kata najmanje 30 minuta,

– u zgradama iznad 3 nadzemna kata, koje ne spadaju u visoke objekte najmanje 60 minuta,

– u visokim objektima najmanje 90 minuta.

2) Zaklopke iz stavka 1. ovog članka moraju imati uređaj za automatsko zatvaranje koji se aktivira u slučaju požara.

Članak 26.

U slučaju da su u ventilacijske kanale ugostiteljskog objekta ugrađene tri ili više zaklopki koje su otporne na požar, uređaj za automatsko zatvaranje iz članka 25. ovog Pravilnika mora se izvesti na takav način da se u slučaju požara zaklopke zatvaraju i putem vatrodojavne centrale.

Članak 27.

1) Ventilacijski kanali moraju se čistiti najmanje jednom godišnje, a ventilacijski kanali iz prostorija za pripremu hrane svaka 3 mjeseca za vrijeme rada ugostiteljskog objekta.

2) U ugostiteljskim objektima koji rade sezonski, čišćenje ventilacijskih kanala mora se obaviti sukladno odredbi stavka 1. ovog članka, a iz prostorija za pripremu hrane i prije i nakon prestanka rada ugostiteljskog objekta.

3) O čišćenju iz stavaka 1. i 2. ovog članka mora se voditi evidencija.

4) Odgovorna osoba za vođenje evidencije iz stavka 1. ovog članka je osoba zadužena za poslove zaštite od požara u ugostiteljskom objektu.

5) Odgovorna osoba za provedbu čišćenja ventilacijskih kanala je upravitelj ugostiteljskog objekta.

IX. UREĐAJI ZA UZBUNJIVANJE, DOJAVU I GAŠENJE POŽARA

Članak 28.

1) Ugostiteljski objekti u kojima može istovremeno boraviti više od 100 osoba moraju imati izveden sustav za dojavu požara.

2) Sustav za dojavu požara iz stavka 1. ovog članka obavezno se mora izvesti u hodnicima, pomoćnim prostorijama te u svim dijelovima ugostiteljskog objekta koji su rizični za pojavu požara, a u koje se povremeno ulazi.

3) Sustav iz stavka 1. ovog članka mora biti projektiran i izgrađen sukladno odredbama hrvatskih propisa, a do donošenja hrvatskih propisa primjenjivat će se europski propisi kao pravilo tehničke prakse.

4) Ručni javljači požara moraju biti postavljeni tako da od bilo kojeg mjesta u objektu do ručnog javljača požara udaljenost nije veća od 30 m.

5) Odredbe ovog članka ne odnose se na objekte za prehranu, te na ugostiteljske objekte koji su zaštićeni stabilnim sustavom za gašenje požara ako isti nisu upravljani sa sustavom za dojavu požara.

Članak 29.

1) Ugostiteljski objekti u kojima istovremeno može boraviti više od 250 osoba moraju imati zvučni uređaj za uzbunjivanje.

2) Uređaj za uzbunjivanje može biti sirena ili zvono čija jačina zvuka je najmanje trideset decibela viša od okolne buke mjereno na najnepovoljnijem mjestu, ali ne više od 110 decibela mjereno na udaljenosti od 1 metra od uređaja za uzbunjivanje.

3) Uređaj za uzbunjivanje mora imati i sekundarni izvor napajanja, koji ima takve karakteristike da omogući rad uređaja za uzbunjivanje u trajanju od najmanje 24 sata u stanju pripreme i 10 minuta u operativnom stanju.

4) U slučaju da postoji sustav automatske dojave požara uređaj za uzbunjivanje mora se aktivirati automatski nakon prorade dva automatska javljača požara koji su smješteni u dvije različite zone dojave odnosno kod adresibilnih javljača požara kad proradi drugi stupanj (uzbuna).

Članak 30.

1) U ugostiteljskom objektu se mora nalaziti odgovarajući broj vatrogasnih aparata sukladno propisima o održavanju i izboru vatrogasnih aparata i odredbama ovog članka, ali ne manje od 2 vatrogasna aparata na svakom katu ugostiteljskog objekta.

2) Vrsta vatrogasnog aparata se određuje prema vrsti požara koja može nastati u prostoru koji se štiti.

3) Jedinični aparat određuje se prema propisima o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.

4) Najveća masa sredstava za gašenje vatrogasnog aparata koji se smije koristiti za zaštitu od požara u ugostiteljskom objektu je 6 kg, izuzev u pomoćnim prostorijama.

5) Najveća udaljenost između mjesta na kojem je smješten vatrogasni aparat i mjesta na kojem se može zateći osoba u slučaju požara ne smije biti veća od 25 m.

Članak 31.

1) Ugostiteljski objekti čija površina je veća od 500 m˛ mora imati unutarnju i vanjsku hidrantsku mrežu za gašenje požara.

2) Odredbe stavka 1. ovog članka ne odnose se na kuće i stanove za odmor te sobe za iznajmljivanje.

3) Požarni sektori u ugostiteljskim objektima iz stavka 1. ovog članka koji su zaštićeni stabilnim sustavima tipa sprinkler ne moraju imati unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara.

4) Tehničke karakteristike hidrantske mreže za gašenje požara određuju se prema odredbama propisa o hidrantskoj mreži za gašenje požara.

Članak 32.

Prostorije u ugostiteljskim objektima namijenjene za okupljanje ili boravak osoba sa površinom većom od 800 kvadratnih metara ili sa mogućnošću istovremenog smještaja više od 300 osoba moraju imati ugrađen stabilni sustav za automatsko gašenje požara tipa sprinkler.

Članak 33.

1) Ugostiteljski objekti moraju imati instalacije za zaštitu od atmosferskog pražnjenja koja mora biti izvedena i održavana sukladno hrvatskim propisima o instalacijama za zaštitu od atmosferskog pražnjenja.

2) Ispravnost instalacije iz stavka 1. ovog članka mora se periodično ispitati najmanje jednom u roku od 3 godine.

3) Ugostiteljski objekti ne smiju se štititi od atmosferskog pražnjenja gromobranima s radioaktivnim izvorom zračenja.

4) Postojeći radioaktivni gromobrani moraju se ukloniti sa ugostiteljskih objekata i zamijeniti klasičnim najkasnije do trenutka prve zamjene radioaktivnog elementa.

X. ORGANIZACIJSKE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

Članak 34.

1) Zaposlene osobe u ugostiteljskom objektu moraju biti osposobljene za zaštitu od požara.

2) Zaposlene osobe osposobljene su za zaštitu od požara ako znaju:

– ispravno upotrijebiti uređaje (sredstva) za gašenje požara koji se nalaze u konkretnom ugostiteljskom objektu gdje su zaposlene;

– aktivirati sustav za uzbunjivanje i isključiti primarni izvor napajanja ugostiteljskog objekta energentima (plin i struja);

– isključiti sustav za ventilaciju;

– postupak evakuacije osoba iz bilo kojeg prostora ugostiteljskog objekta.

3) Odgovorna osoba za osiguranje obuke zaposlenih djelatnika za zaštitu od požara ugostiteljskog objekta je upravitelj ugostiteljskog objekta.

4) Osposobljavanje iz stavka 1. ovog članka mogu obavljati školske ustanove i pravne osobe ovlaštene za osposobljavanje pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine.

5) Ispravu o osposobljenosti svakom djelatniku koji je osposobljen u smislu stavka 2. ovog članka izdaju školske ustanove ili pravne osobe ovlaštene za osposobljavanje pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine.

6) Upravitelj ugostiteljskog objekta mora za svakog djelatnika stalno ili povremeno (sezonski) zaposlenog u ugostiteljskom objektu imati ispravu iz stavka 5. ovog članka čiji oblik je propisan propisom o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom.

7) Provjeru osposobljenosti iz stavka 1. ovog članka može obaviti inspektor zaštite od požara.

Članak 35.

1) Osoblje ugostiteljskog objekta u kojem se istovremeno može smjestiti više od 100 osoba mora najmanje jednom godišnje, sudjelovati u vježbi evakuacije i vježbi uporabe sredstava za gašenje kojima se štiti ugostiteljski objekt.

2) Odgovorna osoba za provedbu odredbe stavka 1. ovog članka je upravitelj ugostiteljskog objekta.

3) O sudjelovanju osoblja na vježbama iz stavka 1. ovog članka odgovorna osoba za zaštitu od požara u ugostiteljskom objektu dužna je voditi evidenciju.

Članak 36.

Osoblju zaposlenom u ugostiteljskom objektu moraju u svakom trenutku biti dostupne prostorije u kojima se nalaze:

– vatrodojavne centrale;

– glavna sklopka napajanja električnom energijom;

– uređaji za isključenje sustava ventilacije;

– uređaji za upravljanje radom stabilnih sustava za gašenje požara;

– uređaji za distribuciju vode na vertikalnom cjevovodu.

XI. UPUTE I OZNAKE ZA SLUČAJ NUŽDE

Članak 37.

Svaki ugostiteljski objekt mora na vidnom mjestu u blizini ulaza imati istaknute upute za slučaj nastanka požara i plan ugostiteljskog objekta sa označenim:

– stubištima i izlaznim putovima,

– mjestima na kojima su smješteni vatrogasni aparati,

– mjestom na kojem je smještena glavna sklopka napajanja ugostiteljskog objekta električnom energijom te glavni zatvarač za brzo zatvaranje dovoda plina,

– mjestom isključenja sustava ventilacije ako je ugrađena u objekt,

– mjestom smještaja vatrodojavne centrale ako je ugrađena u objekt,

– instalacijama i prostorima povećanog rizika za nastanak požara ako postoje u objektu.

Članak 38.

1) U svim objektima koji su viši od dva kata, na svakom katu ugostiteljskog objekta mora biti istaknut pojednostavljen plan kata u blizini ulaza na predmetni kat.

2) Na pojednostavljenom planu iz stavka 1. ovog članka moraju biti označeni izlazni putovi u slučaju nužde i mjesto na kojem je plan postavljen.

Članak 39.

1) U svakoj spavaćoj sobi ugostiteljskog objekta mora postojati uputa o ponašanju u slučaju požara.

2) Uputa iz stavka 1. ovog članka mora biti napisana na hrvatskom jeziku i na nacionalnim jezicima gostiju koji najčešće borave u ugostiteljskom objektu, a najmanje na engleskom i njemačkom jeziku.

3) Upute iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati i shematski prikaz smještaja spavaće sobe u odnosu na izlazne putove.

4) U uputama iz stavka 1. ovog članka mora se posebno naznačiti da se u slučaju požara ne smiju koristiti dizala za izlaz osim ako nisu sigurnosna dizala za hendikepirane osobe, koja moraju biti posebno označena i koja moraju biti posebno zaštićena za slučaj požara, sukladno hrvatskim propisima odnosno priznatim pravilima tehničke prakse.

Članak 40.

Svi izlazni putovi i vrata na izlaznim putovima moraju biti označeni odgovarajućim oznakama sukladno normi HRN ISO 6309.

XII. POMOĆNE PROSTORIJE

Članak 41.

1) Pomoćne prostorije izvode se kao zasebni požarni sektori elemenata otpornih na požar najmanje 60 minuta, ako posebnim propisom nije određena veća otpornost na požar.

2) Otpornost na požar građevinskih elemenata iz stavka 1. ovog članka može biti i 30 minuta ako je u pomoćnim prostorijama ugrađen sustav vatrodojave.

3) Odredbe ovog članka ne odnose se na pomoćne prostorije sa ugrađenim sustavima za automatsko gašenje požara.

Članak 42.

1) Između stubišta koja služe kao izlazni put i pomoćnih prostorija nisu dozvoljeni nikakvi otvori.

2) Izravan pristup na stubište koje služi kao izlazni put ne smije biti moguć iz pomoćnih prostorija.

3) Pristup na stubišta iz stavka 1. ovog članka iz pomoćnih prostorija koja ne služe za smještaj transformatora ili rasklopnog ormara visokog napona mora biti izveden kroz predvorje koje je izvedeno kao zaseban požarni sektor, čiji elementi imaju otpornost na požar od najmanje 30 minuta.

4) Ulaz u pomoćne prostorije u kojima su smješteni rasklopni ormari visokog napona i transformatorske stanice može biti samo iz vanjskog prostora.

5) Pomoćne prostorije iz stavka 4. ovog članka ne smiju imati nikakvu unutarnju vezu s ostalim prostorijama u ugostiteljskom objektu.

Članak 43.

1) Podzemne garaže koje su dio ugostiteljskog objekta moraju imati izveden stabilni sustav za gašenje požara tipa sprinkler.

2) Stabilni sustav iz stavka 1. ovog članka mora biti izrađen sukladno VdS Smjernicama za projektiranje i izvođenje sprinkler uređaja do donošenja hrvatskih propisa.

3) Podzemne garaže iz stavka 1. ovog članka moraju imati najmanje dva puta za izlaženje za osobe.

XIII. DIZALA

Članak 44.

1) Strojarnica dizala mora biti smještena na vrhu okna u prostoru koji je omeđen sa negorivim građevinskim elementima.

2) Konstrukcija okna i materijali za završnu obradu okna moraju biti negorivi ili klase gorivosti A1 i/ili A2. Negorivost ili klase gorivosti dokazuju se sukladno odredbi članka 15. stavka 4. ovog pravilnika.

3) Okna dizala moraju se izvesti kao poseban požarni sektor. Građevinski elementi okna dizala mogu imati za najviše 30 minuta manju otpornost na požar od otpornosti na požar nosive konstrukcije ugostiteljskog objekta, ali ne manju od 30 minuta.

4) Vrata na oknima dizala mogu imati otpornost na požar najviše za 30 minuta manju od otpornosti na požar građevinskih elemenata okna ali ne manju od 30 minuta.

Članak 45.

1) Dizala se ne smiju koristiti za evakuaciju osoba prilikom požara i ne smiju biti sastavni dio puta za izlaženje.

2) Odredba iz stavka 1. ovog članka ne odnosi se na dizala za evakuaciju invalidnih osoba.

3) Dizala za evakuaciju invalidnih osoba i prostori strojarnice dizala moraju se izvesti od građevinskih elemenata čija otpornost na požar mora biti najmanje jednaka otpornosti na požar nosive konstrukcije ugostiteljskog objekta.

4) Dizala iz stavka 3. ovog članka moraju imati osiguranu autonomnost rada najmanje za vrijeme koje je jednako vremenu otpornosti na požar nosive konstrukcije objekta.

Članak 46.

1) Na vrhu okna dizala ili u blizini vrha okna dizala mora postojati otvor za ventilaciju čija površina nije manja od 0,2 m˛ i čija najkraća stranica ne smije biti manja od 10 cm.

2) Otvor iz stavka 1. ovog članka može se zaštititi rešetkom koja mora omogućiti izlaz dima u slučaju požara.

XIV. DODATNE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

Članak 47.

1) Ventilacija iz prostora u kojima su smještena rashladna postrojenja mora biti izvedena direktno u vanjski prostor, ako se kao rashladni medij upotrebljava gorivi plin ili u slučaju da se djelovanjem topline iz rashladnog medija može razviti otrovni plin.

2) Postrojenja iz stavka 1. ovog članka ne smiju biti smještena u prostore kotlovnice.

Članak 48.

1) Prostorije za smještaj motora sa unutarnjim sagorijevanjem (diesel ili benzinski električni agregati, kompresori sa motorima sa unutarnjim sagorijevanjem, motori na plin i sl.) moraju biti izvedeni kao zaseban požarni sektor otpornosti na požar od najmanje 60 minuta i moraju imati ulaz iz vanjskog prostora.

2) Prostorije iz stavka 1. ovog članka moraju imati izvedenu ventilaciju koja osigurava najmanje 5 izmjena zraka na sat, a odzračni ventilacijski kanal vodi direktno u vanjski prostor.

3) Vanjski prostor iz stavka 2. ovog članka ne smije biti svijetlarnik ili zatvoreno dvorište.

4) U slučaju da se u prostorijama iz stavka 1. ovog članka koristi plinsko gorivo na njih se primjenjuju odgovarajuće odredbe hrvatskih propisa za projektiranje, gradnju i održavanje plinskih kotlovnica.

5) Stavak 1. ovog članka ne odnosi se na prostorije koje imaju ugrađeni stabilni sustav za gašenje požara.

Članak 49.

1) Zapaljive tekućine i plinovi koji se koriste za pogon motora ili za grijanje moraju biti smještene u zasebne objekte, izuzev količina za dnevne potrebe.

2) Ulaz u prostorije u kojima se skladište zapaljive tekućine ili plinovi mora biti iz vanjskog prostora, kotlovnice ili prostorije u koju su smješteni motori sa unutarnjim sagorijevanjem.

3) Sustav za opskrbu postrojenja zapaljivim tekućinama mora imati uređaj za automatski prekid dotoka goriva koji se aktivira pomoću termomaksimalnog javljača požara koji je smješten u neposrednoj blizini postrojenja.

4) Dotok goriva mora biti moguće zaustaviti i ručno uređajem smještenim izvan prostorije u kojoj je smješteno postrojenje za korištenje goriva.

5) Odredbe stavka 3. ovog članka ne odnose se na postrojenja koja su smještena izvan ugostiteljskog objekta u poseban objekt s kojega se požar ne može prenijeti na ugostiteljski objekt.

Članak 50.

1) Prostorije u kojima se obavlja punjenje akumulatora moraju biti ventilirane prirodnom ventilacijom ili električni uređaji i instalacije u prostoriji moraju biti izvedene u protueksplozijskoj izvedbi sukladno hrvatskim propisima.

2) Ventilacija iz stavka 1. ovog članka mora biti projektirana i izvedena sukladno odredbama hrvatskih propisa koji se odnose na projektiranje, gradnju i pogon plinskih kotlovnica.

Članak 51.

1) Kotlovnice snage veće od 70 kW moraju biti smještene u zaseban požarni sektor.

2) Građevinski elementi prostora u kojem su smještene kotlovnice iz stavka 1. ovog članka moraju imati otpornost na požar od najmanje 90 minuta.

3) Vrata koja vode iz kotlovnice u ugostiteljski objekt moraju biti otporna na požar najmanje 90 minuta.

4) Vrata kotlovnica iz stavka 3. ovog članka moraju imati mehanizam za samozatvaranje i na njima mora biti na vidnom mjestu istaknut natpis “VRATA MORAJU BITI STALNO ZATVORENA”.

Članak 52.

1) Dimnjaci na ugostiteljskom objektu moraju se održavati u skladu sa lokalnom odlukom o dimnjačarskoj službi, a u slučaju nepostojanja iste u skladu s pravilima tehničke prakse.

2) Upravitelj ugostiteljskog objekta mora posjedovati odgovarajuću ispravu o održavanju dimnjaka iz stavka 1. ovog članka.

XV. KAMPOVI

Članak 53.

1) Kampovi u kojima se može istovremeno smjestiti više od 3.000 osoba moraju imati izrađenu procjenu ugroženosti, te na osnovu procjene ugroženosti izrađen plan zaštite od požara.

2) Kampovi iz stavka 1. ovog članka moraju imati izgrađene putove sukladno Pravilniku o uvjetima za vatrogasne pristupe.

Članak 54.

Putovi u kampovima moraju imati nazive ili brojčane oznake, a plan kampa mora se nalaziti istaknut na recepciji.

Članak 55.

U kampu u kojem može boraviti istovremeno više od 100 osoba svaka kamperska grupa mora na početku kampiranja dobiti plan kampa sa označenim putovima u kampu i sa brojevima kamperskih mjesta, označenim mjestom kampiranja grupe ili pojedinca, mjestom postavljanja vatrogasnih aparata, mjestom hidranata odnosno mjestom zahvata vode te mjestom smještaja potrebne opreme za gašenje požara.

Članak 56.

1) Tlo prostora oko kampa, u koji se istovremeno može smjestiti više od 3 000 osoba, širine od najmanje 30 m mora biti očišćeno od, glede požara, rizičnog materijala i rizičnog biljnog pokrova.

2) Rizični materijal i rizični biljni pokrov iz stavka 1. ovog članka je nisko raslinje, grane stabala i lišće do visine od 4 m.

3) Čvrsto zidani objekti u šumskim područjima moraju imatinajmanju udaljenost od rizičnog biljnog pokrova 15 m.

4) Mjera zaštite od požara propisana stavkom 1. ovog članka ne odnosi se na među kampa koja je zaštićena dodatnim odgovarajućim sredstvima za zaštitu od širenja požara ili prirodnim preprekama širenju požara, kao na primjer čvrsti zid bez otvora koji je najmanje 1 m viši od biljnog pokrova u krugu 30 m od kampa, put oko kampa koji je izgrađen sukladno odredbama Pravilnika o uvjetima za vatrogasne pristupe uz koji je izgrađena hidrantska mreža, rijeka širine najmanje 6 m i sl.

Članak 57.

1) Spavaće sobe u čvrsto zidanim objektima koji se nalaze u kampu u šumskom području, ako nemaju najmanje dva izlaza na suprotnim krajevima sobe koji omogućavaju izlaz na dva neovisna izlazna puta, moraju imati najmanje jedan otvor koji se može otvoriti bez upotrebe alata prema otvorenom prostoru, a koji ima najmanju širinu od 51 cm i najmanju visinu od 61 cm.

2) Donja razina otvora iz stavka 1. ovog članka ne smije biti viša od 115 cm od razine okolnog tla.

Članak 58.

1) Otvorena vatra smije se ložiti samo na mjestima u kampu koja su posebno pripremljena i označena za tu namjenu.

2) Mjesto loženja mora biti očišćeno od sveg biljnog pokrova u krugu od najmanje 1,5 m od kruga u kojem se može očekivati pojava gorenja.

Članak 59.

1) Roštilji se u kampu smiju koristiti na mjestima posebno pripremljenim i označenim za tu namjenu.

2) Mjesta pripremljena i označena za upotrebu roštilja moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

– mjesto oko roštilja mora biti očišćeno od sve gorive materije u krugu od 1,5 m od ruba roštilja,

– postolje roštilja mora biti čvrsto i sigurno od prevrtanja,

– na udaljenosti ne većoj od 20 m mora se nalaziti oprema za gašenje požara koja se sastoji od hidranta hidrantske mreže za gašenje požara sa pripadajućom opremom ili najmanje 100 l vode po jednom roštilju i jednim vjedrom ili jednim vatrogasnim aparatom S-6 sa prahom ABC.

3) Prijenosni roštilji ne smiju se koristiti u zatvorenim prostorima.

Članak 60.

Mjesta loženja otvorene vatre i mjesta predviđena za loženje roštilja ne smiju se nalaziti na udaljenosti manjoj od 3 m od šatora.

Članak 61.

1) U kampu u kojem je omogućeno loženje vatre na otvorenom prostoru i/ili loženje roštilja mora biti izgrađeno mjesto za odlaganje pepela.

2) Pepeo se smije odlagati samo na za to pripremljenom mjestu koje mora biti ukopano u zemlju ili na posebno pripremljeno odlagalište od negorivog materijala.

3) Na udaljenosti od najmanje 10 m od odlagališta mora se nalaziti hidrant za gašenje požara sa potrebnom opremom ili rezerva vode od najmanje 100 l sa vjedrom.

4) Pepeo se mora nakon svakog odlaganja politi vodom.

5) Na udaljenosti od 3 m od odlagališta ne smiju se nalaziti gorive tvari.

Članak 62.

1) Dimnjaci i spojevi dimnjaka i ložišta koja se nalaze u građevinama u kampu moraju biti pregledani najmanje dva puta mjesečno te po potrebi očišćeni.

2) Izlazni otvori dimnjaka ne smiju se nalaziti na udaljenosti manjoj od 3 m od okolnih krošnji drveća ili drugih zapaljivih materijala.

3) O pregledu dimnjaka iz stavka 1. ovog članka mora se voditi evidencija.

4) Odgovorna osoba za pregled i vođenje evidencije je upravitelj odnosno vlasnik kampa.

Članak 63.

Dimnjaci na ložištima u kampu koji se nalaze u šumi, a koji su posebno opasni za nastanak požara moraju biti opremljeni sa iskrolovkom.

Članak 64.

Kruto gorivo koje se koristi mora biti smješteno najmanje 9 m od mjesta loženja te spojeva dimnjaka.

Članak 65.

1) Kampovi u kojima istovremeno može biti smješteno više od 3.000 osoba moraju imati izgrađenu hidrantsku mrežu za gašenje požara, te mogućnost dojave požara najbližoj profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi.

2) Hidranti moraju biti raspoređeni tako da se sa pripadajućom opremom može gasiti požar u svakom dijelu kampa.

3) Svaki hidrant mora imati pripadajuću opremu koja mora biti smještena uz hidrant ili na označenom mjestu uz recepciju kampa, osim u slučaju iz članka 59. i 61. ovog Pravilnika.

Članak 66.

1) Kampovi u kojima nije izgrađena hidrantska mreža moraju imati rezerve vode od najmanje 30 l po kamperu, računajući najveći broj kampera koji mogu istovremeno boraviti u kampu i potrebnu opremu za gašenje, koja se sastoji od vjedra za vodu (na svakih 5 šatora mora se postaviti najmanje 1 vjedro) i brentače (na svakih 20 šatora mora se postaviti najmanje 1 brentača).

2) Umjesto rezervi vode mogu se koristiti more, rijeke, potoci ili jezera sa izgrađenim pristupnim putom za vatrogasna vozila do mjesta zahvata vode. Razlika visine između razine vode i razine mjesta za zahvat vode ne smije biti veća od 3 m.

3) Mjesto zahvata ili mjesto smještaja pričuve vode može biti udaljeno najviše 50 m od kampa i mora biti vidljivo obilježeno, oznakama i putokazima u kampu.

Članak 67.

1) Za zaštitu sadržaja (šatora, prikolica i sl.) smještenih u kampu moraju se postaviti vatrogasni aparati sa prahom i to najmanje 1 aparat sa prahom ABC, 6 kg na svakih 16 šatora odnosno kamp prostora.

2) Svi zatvoreni prostori u kampu moraju biti zaštićeni odgovarajućom vrstom i brojem vatrogasnih aparata, sukladno propisu o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.

XVI. KAZNENE ODREDBE

Članak 68.

1) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kn kaznit će se za prekršaj djelatnik koji se zatekne na poslu u ugostiteljskom objektu, a nije osposobljen za zaštitu od požara (članak 34. stavak 1.).

2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se istom novčanom kaznom i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 69.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako:

1. loži vatru na otvorenom prostoru u kampu na mjestima koja nisu posebno pripremljena za tu svrhu ili ako koristi roštilj na mjestima koja za to nisu pripremljena (članak 58. i 59. stavak 1. i 2.);

2. koristi prijenosni roštilj u zatvorenim prostorima (članak 59. stavak 3.);

3. ne odloži pepeo na pripremljenom odlagalištu te ako pepeo nakon odlaganja ne polije vodom (članak 61. stavak 2. i 4.).

Članak 70.

1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

1. tavanske prostorije ne održava čiste i ako na tavanu drži gorive tvari (članak 21. stavak 4.);

2. ne obavi pregled rasvjete u slučaju nužde te ako o pregledu ne vodi evidenciju (članak 23. stavak 1. i 2.);

3. ne očisti ventilacijske kanale ili ako o čišćenju kanala ne vodi evidenciju (članak 27.);

4. ne obavi ispitivanje instalacije za zaštitu od atmosferskog pražnjenja (članak 33. stavak 2.);

5. zaposlenom osoblju nisu dostupni prostori iz članka 36.

6. na propisanom mjestu nisu istaknute upute za slučaj nastanka požara, planovi ugostiteljskog objekta sa propisanim oznakama, te druge oznake (članak 37., 38., 39. i 40.);

7. ne održava dimnjake ili nema ispravu o održavanju dimnjaka (članak 52.);

8. za kamp nije izrađena procjena ugroženosti i plan zaštite od požara (članak 53.);

9. putovi u kampu nisu označeni te ako plan kampa nije istaknut na recepciji (članak 54.);

10. se planovi kampa ne uruče kamperima na početku kampiranja (članak 55.);

11. prostor oko kampova nije uređen sukladno odredbama članka 56.;

12. ako ne čisti dimnjake ili o pregledu i čišćenju dimnjaka ne vodi evidenciju (članak 62. stavak 1. i 3.);

13. kruto gorivo ne drži na propisanoj udaljenosti od mjesta loženja i dimnjaka (članak 64.);

14. mjesto zahvata ili mjesto pričuve vode nije obilježeno (članak 66. stavak 3.);

2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 3.000,00 kn i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 71.

1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

1. za zaštitu od požara ne postavi dovoljan broj vatrogasnih aparata (članak 30. stavak 1. i članak 67.);

2. za zaposlene djelatnike ne posjeduje isprave o osposobljenosti te ako ne osigura obuku zaposlenih djelatnika za zaštitu od požara (članak 34.);

3. se ne obave vježbe evakuacije i vježbe uporabe sredstava za gašenje, te ako se o tome ne vodi evidencija (članak 35.);

4. mjesto loženja nije očišćeno od biljnog pokrova (članak 58. stavak 2.);

5. odredi mjesto za loženje otvorene vatre i mjesto za loženje roštilja na neodgovarajućem mjestu (članak 60.);

6. ne izgradi mjesto za odlaganje pepela, te ako prostor oko odlagališta ne održava čistim od gorivih tvari (članak 61.);

7. u kampu ne postoji potrebna oprema za gašenje požara ili rezerve vode (članak 65. i 66.).

2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 5.000,00 kn i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Članak 72.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kn kaznit će se za prekršaj obrtnik ako:

1. tavanske prostore ne održava čiste i ako na tavanu drži gorive tvari (članak 21. stavak 4.);

2. se ne obavi pregled sigurnosne rasvjete te ako o pregledu ne vodi evidenciju (članak 23. stavak 1. i 2.);

3. ne očisti ventilacijske kanale ili ako o čišćenju kanala ne vodi evidenciju (članak 27.);

4. ne obavi ispitivanje instalacije za zaštitu od atmosferskog pražnjenja (članak 33. stavak 2.);

5. se ne obave vježbe evakuacije i vježbe uporabe sredstava za gašenje, te ako se o tome ne vodi evidencija (članak 35.);

6. zaposlenom osoblju nisu dostupni prostori iz članka 36;

7. na propisanom mjestu nisu istaknute upute za slučaj nastanka požara, planovi ugostiteljskog objekta sa propisanim oznakama, te druge oznake (članak 37., 38., 39. i 40.);

8. ne održava dimnjake ili ako nema ispravu o održavanju dimnjaka (članak 52.);

9. za kamp nije izrađena procjena ugroženosti i plan zaštite od požara (članak 53.);

10. putovi u kampu nisu označeni te ako plan kampa nije istaknut na recepciji (članak 54.);

11. se planovi kampa ne uruče kamperima na početku kampiranja (članak 55.);

12. prostor oko kampova nije uređen sukladno odredbama (članak 56.);

13. mjesto loženja nije očišćeno od biljnog pokrova (članak 58. stavak 2.);

14. odredi mjesto za loženje otvorene vatre i mjesto za loženje roštilja na neodgovarajućem mjestu (članak 60.);

15. ne izgradi mjesto za odlaganje pepela, te ako prostor oko odlagališta ne održava čistim od gorivih tvari (članak 61.);

16. ako se ne čisti dimnjak ili se o pregledu i čišćenju dimnjaka ne vodi evidencija (članak 62.);

17. kruto gorivo ne drži na propisnoj udaljenosti od mjesta loženja i dimnjaka (članak 64.);

18. u kampu ne postoje potrebna oprema za gašenje požara ili rezerve vode (članak 65. i 66.);

19. mjesto zahvata ili mjesto pričuve vode nije obilježeno (članak 66. stavak 3.);

20. za zaštitu od požara ne postavi dovoljan broj vatrogasnih aparata (članak 30. stavak 1. i članak 67.).

XVII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 73.

Ovaj Pravilnik odnosi se samo na ugostiteljske objekte čija izgradnja će započeti nakon stupanja na snagu ovog Pravilnika, izuzev odredbi članka 18., 21. stavak 4., 27., 30., 33., 52., 53., 54., 55., 58., 59., 60., 61., 62., 63., 64. i 67. te poglavlja VII., X. i XI.

Članak 74.

Rasvjeta u slučaju nužde i prijenosni uređaji za gašenje požara u postojećim ugostiteljskim objektima moraju se uskladiti s odredbama ovog Pravilnika u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 75.

Upute i oznake u ugostiteljskim objektima propisane ovim Pravilnikom moraju se postaviti u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 76.

Postojeći kampovi moraju se u potpunosti uskladiti s odredbama članka 53. ovog Pravilnika u roku od dvije godine dana od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika, a s odredbama članka 30. i 67. stavak 1. u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 77.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Narodnim novinama”.

Broj: 511-01-90-27938/1-1998.

U Zagrebu, 7. rujna 1998.

Ministar unutarnjih poslova

mr. Ivan Penić, v. r.