Kada tvrtki treba vlastiti stručnjak zaštite na radu?
24. lipnja 2025.
Nije svakom kampu obavezna hidrantska mreža, no propusti se ne praštaju
8. srpnja 2025.
Za mnoge riječi trudnica i radno mjesto ne idu baš zajedno. Međutim, kada je riječ o situaciji u kojoj je trudnica na radnom mjestu, posebice u djelatnostima poput zdravstva, gdje su svakodnevne radne obveze fizički naporne i često organizirane u smjenama, javlja se gotovo uvijek isto pitanje.
Što ako zbog trudnoće više ne može raditi svoj posao na isti način? Ima li pravo na zadržavanje iste plaće ako je poslodavac premjesti na lakše radno mjesto, primjerice bez smjena i fizičkog opterećenja? Ova situacija nije rijetkost. No, s druge strane zakonodavni okvir u Hrvatskoj je vrlo jasan. Trudnica ima pravo na zaštitu zdravlja i zadržavanje svojih materijalnih prava, uključujući punu plaću.
Zakon o zaštiti na radu predviđa mehanizme zaštite trudnica, rodilja i dojilja, jasno navodeći obveze poslodavaca. Članak 39., stavak 4. Zakona o zaštiti na radu propisuje:
„Prilagodba uvjeta, organizacija radnog vremena te promjena mjesta rada ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće radnicama.“
Što ako trudnica mora na lakše radno mjesto?
To znači da, čak i ako trudnica više ne obavlja posao koji nosi dodatke na uvjete rada, poput rada u smjenama, dežurstava ili fizičkog opterećenja, njezina plaća ne smije biti umanjena. Osnovica za izračun plaće ostaje prosjek plaće u posljednja tri mjeseca prije nastupa okolnosti koje su dovele do premještaja.
Evo jedan primjer. Što kada medicinska sestra radi na kirurškom odjelu i tijekom trudnoće više ne može sudjelovati u aktivnostima poput transporta pacijenata, asistiranja u operacijama ili rada noću? Poslodavac joj je dužan pronaći drugo prikladno radno mjesto. To može biti rad u ambulanti, edukaciji, administraciji ili drugom dijelu sustava gdje trudnica nije izložena štetnim ili napornim uvjetima. No, ključna stvar: koeficijent složenosti tog drugog posla, kao ni izostanak dodataka za noćni rad ili smjene, ne smiju smanjiti njezinu ukupnu plaću.
Zakon jasno štiti pravo na punu plaću – bez obzira na promjenu radnog mjesta
Osim toga, ako ne postoji odgovarajuće radno mjesto na koje se trudnica može privremeno prerasporediti bez rizika po zdravlje, poslodavac ju je dužan privremeno udaljiti s rada. Međutim, uz naknadu u visini prosječne plaće. Ovo pravo nije samo formalno. Ono je i praktično. Utemeljeno je na logici zaštite zdravlja trudnice, ali i na načelima ravnopravnosti i zabrane diskriminacije u radnim odnosima.
Ukoliko dođe do situacije u kojoj poslodavac ignorira zakonske obveze ili pokuša smanjiti plaću pozivajući se na niži koeficijent novog posla postoji rješenje. Radnica se ima pravo obratiti inspekciji rada ili zatražiti zaštitu putem sindikata ili pravne službe. Naime, takva praksa poslodavca smatra se povredom prava iz radnog odnosa i može rezultirati prekršajnim sankcijama za poslodavca.
