Photo by Tima Miroshnichenko/Pexels

Kada govorimo o zaštiti na radu, tehničke mjere kontrole prva su linija obrane od opasnosti koje vrebaju na radnim mjestima. Kao stručnjaci za zaštitu na radu, često naglašavamo: sigurnost nije luksuz, nego temelj produktivnosti i zdravlja radnika. U ovom članku, objasnit ćemo što su tehničke mjere kontrole, zašto su ključne i kako ih implementirati za maksimalnu učinkovitost.

Što su tehničke mjere kontrole?

Tehničke mjere kontrole tehnička su rješenja koja eliminiraju ili smanjuju rizike na radnom mjestu. Za razliku od administrativnih mjera (poput obuka) ili osobne zaštitne opreme, ove mjere djeluju izravno na izvor opasnosti. Zamislite ih kao nevidljivi štit koji sprječava nesreće prije nego što se dogode.

Primjeri uključuju:

• Zaštitne ograde na strojevima kako bi se spriječio kontakt s pokretnim dijelovima.
• Ventilacijski sustavi za uklanjanje štetnih plinova ili prašine.
• Zvučna izolacija za smanjenje buke u radionicama.
• Automatski sigurnosni prekidači koji zaustavljaju opremu u slučaju kvara.

Ove mjere su srž svakog ozbiljnog sustava zaštite na radu, jer djeluju proaktivno i ne ovise o ljudskoj pažnji ili disciplini. U Hrvatskoj praksi formalno su prisutne u zakonodavnom okviru, no njihova praktična primjena uvelike ovisi o sektoru, vrsti poslodavca te razini osviještenosti o sigurnosnim standardima.

Zakonski okvir u Republici Hrvatskoj jasno prepoznaje važnost tehničkih i organizacijskih mjera, uključujući tehničke kontrole. Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisuje da je poslodavac dužan osigurati sigurnost i zaštitu zdravlja radnika na radu, uključujući prevenciju rizika, uklanjanje opasnosti na njihovom izvoru i prilagodbu rada pojedincu. Upravo tu dolaze do izražaja tehničke mjere kontrole jer se one svrstavaju među prioritetne tehničke mjere za smanjivanje rizika.

Osim Zakona, Pravilnik o izradi procjene rizika (NN 112/14) i Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/13, 102/14) dodatno razrađuju obveze u vezi s identifikacijom opasnosti i provedbom tehničkih rješenja. Primjerice, poslodavci su obvezni osigurati tehničke sustave koji će eliminirati ili, gdje to nije moguće, svesti na minimum izloženost radnika štetnostima (npr. opasne tvari, buka, vibracije). To uključuje ugradnju ventilacijskih sustava, zaštitnih barijera, zaštitnih pregrada na strojevima, signalizacijskih uređaja, automatizaciju dijela opasnih procesa i slične tehničke intervencije.

Međutim, iako zakoni i pravilnici prepoznaju tehničke mjere kontrole, praksa često pokazuje razliku između formalnog zahtjeva i stvarne provedbe. U mnogim manjim i srednjim poduzećima, zbog financijskih ograničenja ili nedostatka stručnih kadrova, fokus se nerijetko pomiče prema nižim razinama hijerarhije kontrole – administrativnim mjerama i osobnoj zaštitnoj opremi. Time se umanjuje stvarna učinkovitost preventivnih mjera jer se zanemaruju one koje bi dugoročno imale najviše koristi, poput tehničkih rješenja na samom izvoru opasnosti.

Zašto su tehničke mjere toliko važne?

Važno je istaknuti da su u sektorima s visokim rizikom, poput kemijske industrije, energetike, građevinarstva i metaloprerađivačke industrije, tehničke mjere znatno zastupljenije jer ih zahtijevaju posebni pravilnici i inspekcijski nadzor. Primjeri uključuju hermetički zatvorene sustave, lokalne ispušne ventilacije, sustave za detekciju plinova ili opasnih para, zaštitne ograde na radnim linijama i slične tehničke mjere koje su često nužne za ishođenje dozvola i odobrenja za rad.

Statistike govore same za sebe: prema podacima Eurostata, nesreće na radu u EU godišnje uzrokuju tisuće ozljeda, od kojih mnoge mogu biti spriječene pravilnom primjenom inženjerskih kontrola. Stoga, uvijek ističemo tri razloga zašto su ove mjere nezamjenjive:

1. Eliminacija opasnosti na izvoru
   Umjesto da se oslanjamo na radnike da nose maske ili slijede procedure, tehničke mjere uklanjaju opasnost prije nego što ona postane problem. Na primjer, ugradnja lokalnog odsisavanja prašine na pilani značajno smanjuje rizik od respiratornih bolesti.
2. Dugoročna isplativost
   Iako početna investicija može biti veća, tehničke mjere smanjuju troškove povezane s ozljedama, bolovanjima i kaznama za nepoštivanje propisa. Zamislite koliko košta jedna nesreća u usporedbi s cijenom kvalitetnog ventilacijskog sustava!
3. Usklađenost s propisima
   U Hrvatskoj, mjerodavni zakoni i pravilnici jasno propisuje obvezu poslodavaca da implementiraju tehničke mjere za sigurnost. Neprimjena ovih mjera može rezultirati ozbiljnim pravnim posljedicama.

Kako implementirati tehničke mjere?

Implementacija inženjerskih mjera zahtijeva sustavan pristup. Evo koraka koje preporučujemo na temelju našeg iskustva:

1. Procjena rizika
   Prvi korak je identificiranje opasnosti na radnom mjestu. To može uključivati buku, kemijske tvari, mehaničke rizike ili ergonomske probleme. Koristite stručne procjene i uključite radnike – oni često najbolje znaju gdje su rizici.
2. Odabir odgovarajućih rješenja
   Nakon identificiranja opasnosti, odaberite mjere koje su tehnički izvedive i učinkovite. Na primjer, ako je razina buke previsoka, razmislite o ugradnji zvučnih barijera ili prigušivača.
3. Ugradnja i testiranje
   Pobrinite se da mjere budu profesionalno instalirane i testirane. Loše implementirana kontrola može biti jednako opasna kao i njezina odsutnost.
4. Održavanje i praćenje
   Redovito održavanje osigurava da mjere ostaju učinkovite. Na primjer, ventilacijski sustavi moraju se čistiti i provjeravati kako bi radili optimalno.

Dakle, ako ste poslodavac ili voditelj, nemojte čekati nesreću da biste djelovali. Obratite se stručnjacima, provedite procjenu rizika i investirajte u sigurnost. Kao što uvijek kažemo: Želimo da radna sredina oplemenjuje čovjeka, a ne da ga uništava!