Tijekom 2024. godine u Hrvatskoj je prijavljeno ukupno 17.765 ozljeda na radu, utvrđeno je analizom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Velika većina tih ozljeda dogodila se na samom mjestu rada, dok se manji dio odnosi na ozljede na putu do posla ili s posla. Ti podaci daju konkretan okvir za razumijevanje stanja zaštite na radu, jer jasno pokazuju gdje se rizici u praksi najčešće pojavljuju i gdje preventivne mjere imaju najveći učinak.

Analiza pokazuje da se najveći broj ozljeda bilježi u velikim urbanim sredinama, ali da je stvarni rizik, gledan po broju zaposlenih, često veći u manjim i gospodarski slabijim županijama. Upravo tu zaštita na radu prestaje biti administrativna obveza i postaje pitanje organizacije, kulture rada i nadzora.

Tko se ozljeđuje i gdje zaštita na radu najčešće zakazuje

Najviše ozljeda na radu bilježi se među radnicima u dobnim skupinama od 18 do 60 godina, bez jasne dominacije samo “neiskusnih” ili “pred mirovinom”. Muškarci su i dalje češće ozlijeđeni, ali udio žena prelazi 40 posto, što jasno pokazuje da rizici više nisu vezani isključivo uz teške fizičke poslove.

Posebno se ističu jednostavna zanimanja, obrtnička i proizvodna zanimanja te rukovatelji strojevima. Upravo su to poslovi u kojima se zaštita na radu često svodi na osnovne upute i formalnu edukaciju, dok se stvarni radni uvjeti s vremenom mijenjaju brže nego što se procjenjuju rizici. Zanimljivo je i da se najveći broj ozljeda događa u industrijskim zonama i proizvodnim pogonima, ali značajan udio otpada i na uredske prostore, trgovinu, obrazovanje i zdravstvo. To potvrđuje da zaštita na radu nije tema samo “tvornica i gradilišta”.

Kako nastaju ozljede i što nam to govori o stvarnim rizicima

Najčešći uzrok ozljeda na radu nije kvar stroja ni izvanredni događaj, nego kretanje. Padovi, spoticanja i sudari s nepokretnim predmetima čine velik dio prijavljenih slučajeva. Drugim riječima, ozljede najčešće nastaju u rutini, tijekom obavljanja svakodnevnih zadataka, kada oprez popušta.

Većina ozljeda klasificirana je kao laka, no zabilježen je i određen broj teških i smrtnih ozljeda, što podsjeća da i “manji” propusti mogu imati ozbiljne posljedice. Najčešće su ozlijeđeni prsti, šake, ruke, noge i leđa, dijelovi tijela koji su izravno uključeni u radne zadatke. Posebno je važno istaknuti podatak da je većina ozlijeđenih radnika bila osposobljena za rad na siguran način i koristila osobnu zaštitnu opremu. To znači da zaštita na radu ne smije stati na edukaciji i opremi, nego mora stalno pratiti kako se posao stvarno obavlja.