Želim da me radnik pita kakvu kacigu da nosi, a ne da ja njega kontroliram nosi li je uopće

Što je to zapravo Zaštita na radu?

Da znam sigurno mislite što sam uopće ovo počeo/počela čitati kakva zaštita na radu… ajde mi učinite uslugu i nastavite vjerujem da će vam stvari zaista biti jasnije.

Zaštita na radu, taj omraženi naziv među svima koji moraju poštovati njegove odredbe, sinonim je za beskorisnost, uhljebljivanje, danak i sl. Sve počinje u vrijeme privatizacije tj. 90-tih. Tada je bilo zgodno izvlačiti beskonačno novaca iz državnih kompanija preko uslužne djelatnosti koja je bila zakonski propisana. Papiri za novac. Procjene rizika (tada još opasnosti) radile su se za stotine tisuća kuna i bilo je potrebno opravdati te cifre, stoga su nastale popularno zvane „hrpe papira“ u kojima zapravo ništa pametno nije pisalo.

Na taj način malo-pomalo devalvirali su sadržaj i kvaliteta usluge. Kako je vrijeme prolazilo, novca je bilo manje, realni sektor je preuzeo primat i cijene su padale te se stvorio začarani krug koji je srozao cijenu na cijenu „pečata“ i „potvrde“. U svemu tome događa se paralelno još jedna stvar. Djelatnost zaštite na radu nije imala niti nema svoju matičnu struku.

Jedna od elementarnih stvari što danas struka ne uspijeva prenijeti je odgovor na pitanje; što je to zaštita na radu, uopće? Jer vjerujte mi, to nije papir s pečatom koji zadovoljava zakonsku formu. 

Strogo gledano zaštita na radu je dio neke struke, specijalizacija u nekom području, npr. zaštita na radu u šumarstvu ili građevini ili ugostiteljstvu. Svaka djelatnost je svoj svijet sa svojim problemima i specifičnostima te su profesionalci iz tog područja (uz dodatno osposobljavanje) zapravo najkompetentniji za pronalaženje izvora opasnosti. Tako da nije bilo moguće formirati izvjesnu komoru ili neko središnje tijelo koje bi reguliralo struku jer struke nije bilo. Ovlaštene kuće za zaštitu na radu su zbir inženjera strojarstva, elektrotehnike, kemije i sigurnosti i drugih struka kojima je zajednička samo usluga koju pružaju. Ovdje će se možda osjetiti prozvani inženjeri sigurnosti kojih sam i sam dio, ali kao što je u samom pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu vidljivo, nigdje se isti ne spominju tj. spominje se samo x struka + stručni ispit za stručnjaka zaštite na radu. Taj stručni ispit se može gledati kao ta specijalizacija koju sam spomenuo.

Na prvu; neke stvari jesu slične, no nisu stoga i ispravne

Drugo, pod značenje zaštite na radu provukla se još jedna stvar koja je naoko povezana, a zapravo nije. Kako su ovlaštene kuće imale ovlaštenje ispitivati strojeve, uređaje i alate odnosno sredstva rada, a s obzirom da je prema zakonu sve što nam je potrebno za rad sredstvo rada (pa i pod, zrak, instalacije) ovlaštene kuće su se „navukle“ na područje tehničkog ispitivanja i analize, što je zapravo u domeni akreditiranih (ovlaštenih) laboratorija.

Nastala je neka čudna zona gdje se određeno područje ostavilo ovlaštenim tvrtkama da to rade. Npr. za ispitivanje zvučne izolacije, komunalne buke, ispitivanje posuda pod tlakom, emisija štetnih plinova su potrebni akreditirani laboratoriji, za ispitivanje mikroklime, rasvjete, buke (radne buke oko stroja) ne. Kako je vrijeme prolazilo neke od tih ovlaštenih tvrtki su osposobile laboratorije. Ono što želim reći je zapravo da tehničko ispitivanje i analiza NIJE zaštita na radu, to su dakako dvije neposredno povezane stvari kao što je i čišćenje i održavanje objekta sa sigurnošću objekta. Čišćenje i održavanje objekta nije zaštita na radu makar je direktno povezano s istom.

S čime bi se zapravo Zaštita na radu trebala baviti, što je njena istinska srž

Zaštita na radu se bavi identifikacijom izvora opasnosti i prenošenjem informacije o tom izvoru opasnosti na radnika. I to je sve. Osobno vjerujem da je odnos tih dviju stvari 10% naspram 90% u korist prenošenja informacija. Danas je vrlo lako pronaći izvor opasnosti, 50% je zdrav razum, 40% su iskustvo i vrlo dostupni podaci, a ostatak je ono što znaju profesionalci iz sigurnosti.

Iz svega ovog proizlazi da ako bi postojala neka struka, ta struka bi se trebala baviti identifikacijom opasnosti i načinom prenošenja informacije kroz osposobljavanja, upute, oznake i izvještavanja.

Stoga vidim kao naš (Anparo d.o.o.) osnovni zadatak pronalaziti metode osvještavanja koristi zaštite na radu, održavanja i svih ostalih radnji koje eliminiraju ili smanjuju izvore opasnosti. Želim da me radnik pita kakvu kacigu da nosi, a ne da ja njega kontroliram nosi li je uopće. Ako osvijestimo nekome korisnost nošenja kacige ili bilo čega drugog, rješenja će se pronaći, u trenutku kad osvijestimo radnika mi smo izvršili naš zadatak i poslanje.

Autor: Petar Kaić

Pretraži materijale:

Područje
Djelatnosti
Pretraži

Prijavite se na newsletter!

Pretplati se na naš newsletter i prati najnovije aktualnosti iz područja zaštite na radu

Naši članci

IMATE li pitanja?

Specijalist za ovu temu je:

Pošaljite poruku:

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj internet stranice isključiva je odgovornost Anparo d.o.o.

O TVRTKI:
Anparo d.o.o.
Horvaćanska cesta 27, 10000 Zagreb
MB:080505667
OIB:36885326631
Poslovni račun: 24080021100051328 kod Partner banke
IBAN: HR1124080021100051328
SWIFT: PAZGHR2XXXX

KONTAKT PODACI:
Ured: Hondlova 2/3, 10000 Zagreb
Tel1: +385(1)2852-117
Tel2: +385(1)2852-118
Fax: +385(1)2852-115
E-mail: anparo@anparo.hr
Web: anparo.hr

PRAVNI PODACI:
Trgovački Sud u Zagrebu, MBS:080505667
Temeljni kapital 20000kn uplaćen u cjelosti.
Osnovano 28.10.2004. godine
Članovi uprave: Petar Kaić

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. www.strukturnifondovi.hr - Saznajte više o projektu na linku EU PROJEKT
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. www.strukturnifondovi.hr - Saznajte više o projektu na linku EU PROJEKT
Želim da me radnik pita kakvu kacigu da nosi, a ne da ja njega kontroliram nosi li je uopće